Legendarno mostarsko krilo, kako mu mnogi vole tepati, već više od godinu dana trese protivničke mreže u Njemačkoj, točnije u ekipi Wilhelmshaveneru, klubu koji igra u 2. Bundesligi. Vedran je dugo godina nastupao u dresu Zrinjskog, s kojim je osvojio i jedini trofej u povijesti toga kluba.
Nažalost, loša financijska situacija u Zrinjskom dovela je do toga da je karijeru nastavio u dresu Izviđača. U dresu “Skauta” imao je zapažene nastupe u natjecanju SEHA – Gazprom lige te je dao veliki doprinos u osvajanju titule prvaka za sezonu 2018/2019 i plasmanu u finale Kup-a. Početkom 2020. godine Vedran je napustio RK Izviđač te se preselio u Njemačku gdje je potpisao za Wilhelmshavener. Iako je u dresu novog kluba odigrao samo dvije utakmice prije izbijanja pandemije koronavirusa, izvrsnim igrama Delić je stekao povjerenje uprave kluba te mu je ponuđeno produženje ugovora na još godinu dana.
Razgovarao: Mateo Marinović
Vedrane, prije malo više od godine i pol napustili ste ekipu Izviđača i odlučili karijeru nastavili u Njemačkoj. Kako je došlo do te odluke odlaska u Njemačku?
Kao prvo lijep i srdačan pozdrav Vama i vašim čitateljima. Da, prije više od godinu, sada će skoro dvije godine, napustio sam ekipu Izviđača i karijeru nastavio u Njemačkoj. A do odluke je došlo tako što sam od managera dobio zaista super ponudu, putevi su se otvoriti i odlučio sam okušati se vani. Zadovoljan sam sa svojom odlukom, zaista. Iz ovoga ugla, možda sam to trebao i ranije napraviti.
Možete li nam nešto reći o svom novom klubu te je li vam bilo teško prilagoditi se na novu sredinu i izazove koji su vas tamo čekali?
O novom klubu samo riječi hvale. Od samog vrha, ljudi koji su predstavnici, direktori, do igrača, navijača. Samo riječi hvale. Ljudi su ovdje jako ljubazni, prijateljski nastrojeni i susretljivi. Zajedno s mojom ženom od samog početka osjećamo dobrodošlicu ovdje i pozitivnu energiju sa svih strana, tako da nije bilo teško prilagoditi se. Istina, nova sredina i sve, ali… Na ono što je lijepo, nije teško prilagoditi se. Zar ne?
Prije pandemije upisali ste samo dva nastupa za svoj klub. No, usprkos pandemiji ostali ste u Wilhelmshaveneru. Klub od prošle sezone igra 2. Ligu. Koja su očekivanja od ove sezone?
Istina, u tom periodu pandemije imao sam samo dva nastupa, ali sam usprkos tome dobio novi ugovor. Mislim da sam se dovoljno pokazao, stoga i takav ishod. Nakon pandemije bilo je malo poteškoća kao i svugdje, imali smo malih problema u organizaciji, ali sada je sve to iza nas. Očekivanja su kao i uvijek ovdje, igrati iz utakmice u utakmicu i na kraju vidjeti gdje smo došli i što smo uradili. Pisati bodove i pobjede prije vremena nije dobro jer kasnije se možeš dobro opeći. Trenutno igramo dobro, nadam se da ćemo tako i nastaviti dalje i da ćemo uspjeti u zacrtanim ciljevima.
Teško je da se ne dotaknemo Bosne i Hercegovine. Vaš bivši klub Izviđač je prošle sezone osvojio titulu prvaka BiH. Jeste li pratili utakmice i napredak Skauta?
Da, naravno da sam pratio, koliko sam bio u mogućnosti. Momci su zaista pokazali velik napredak, hrabrost i borbu. Zasluženo osvojena titula. Isto im želim i ove godine jer oni to zaslužuju.
Sigurno koliko god vam radosti donose uspjesi Izviđača, toliko vam tuge donese kad netko spomene Zrinjski, vašu prvu ljubav? (S obzirom na to da se klub Zrinjski trenutno nalazi u težoj financijskoj situaciji, nema baš prostora za napredak i daleko su od vrha Premijer lige)
Da, uspjesi Izviđača zaista me čine sretnim i lijepo je sve to čuti. A s druge strane, Zrinjski – prva ljubav. Tu sam počeo. Nije mi nimlo lako čuti koliko im je teško sada. Naravno, ima tu mnogo talenata, dobrih igrača, prije svega ljudi. Samo što ima puno manje potpore od ljudi koji bi im trebali biti potpora i podrška. Nadam se da će i to u budućnosti doći na svoje i da će Zrinjski zasjati u punom sjaju. Zaslužuju to i ja im to od srca želim.
S obzirom na to da ste u Njemačkoj upoznali drugačiji pristup rada u novom klubu. Možete li nam reći koja je najveća razlika u odnosu na klubove u našoj zemlji?
Da, baš tako. U Njemačkoj sam upoznao drugačiji rad i drugačiju disciplinu prema rukometu. Najveća je razlika u infrastrukturi. U tome što je svaka utakmica bitna i što svaku utakmicu moraš ići 200% da bi osvojio bodove. Nema loše ekipe, uvijek moraš davati sve od sebe jer ljudi koji su u klubu i navijači uvijek traže pobjede i uvijek traže borbenost na terenu.
Reprezentaciju Bosne i Hercegovine očekuje nastup na Europskom prvenstvu 2022. Kakva su vaša očekivanja?
Da, pa već u startu moram reći da je napravljen veliki iskorak samim odlaskom na Europsko Prvenstvo, ali opet ne možemo otići na Europsko prvenstvo sa stavom „eto, mi došli“ , trebamo dati sve od sebe i odigrati najbolje što znamo i onda rezultat neće izostati. Mogu reći da imamo tešku grupu, ali isto tako mislim da možemo odigrati dobro i da možemo razveseliti rukometne navijače i simpatizere u BiH. Nadam se da možemo pokazati da vrijedimo i da smo zasluženo na europskom prvenstvu.
Za kraj, možete li poslati par poticajnih riječi za mlade sportaše u Mostaru?
Što poželjeti? Pa, da slijede svoje snove i da žive ono što vole. Uz talent, jaku i veliku želju uspjeh je zagarantiran. Iako je dolje ponekad teško uspjeti, bitno je na kraju da rade ono što vole i da igraju srcem. A srce uvijek pobjeđuje. I na kraju, svima želim sreću, zdravlje i svako dobro.
Autor: Pogled.ba/M.M.