Nedavno je iz tiska izašla nova knjiga prof. dr. Franje Topića, počasnog predsjednika HKD Napredak i Peu BiH. Riječ je o zbirci kolumni koje je profesor pisao u razdoblju od 2002. do 2017. godine za različite novinske medije. Dr. Topić se prije svega osvrće na aktualnu situaciju kako u Bosni i Hercegovini tako i šire s dosta općih tema kao što je dijalog, ekumenizam, konzumizam, natalitet itd.
Knjiga je podijeljena u četiri cjeline koje kronološki opisuju događaje navedenih godina. Riječ je o kolumnama objavljenim u Dnevnom listu od 2002-2003, Katoličkom tjedniku od 2005-2008, kao i o izabranim kolumnama, intervjuima i prigodnim govorima.
Knjiga se sastoji od 75 kolumni vezanih za političke, vjerske i društveno-kulturne događaje u Bosni i Hercegovini. Autor također donosi i razne stavove sugestivne spoznaje o pojedinim događajima poput položaja i budućnosti Hrvata u BiH i posebno u Sarajevu. U brojnim člancima autor donosi i biografske sadržaje i putovanja koja je imao kao predsjednik HKD Napredak. U njima donosi pojedinosti o sastancima i razgovorima s čelnim ljudima kako iz BiH, Hrvatske tako i iz svjetskog „mainstream-a“.
Knjiga također donosi pojedine događaje iz crkvene problematike; osvrće se na smrt sv. pape Ivana Pavla II. kao i na izbor pape Benedikta XIV i pape Franje za poglavara Katoličke Crkve. Autor pronalazi papu Ivana Pavla II. kao neiscrpan izvor teme o zagovaranju mira u Bosni i Hercegovini, spominjući 263 intervencije pape i Vatikana u pokušaju prekidanja sukoba u BiH.
U aktualnim temama koje se prikazuju kroz objavljene kolumne, autor međureligijskim stavovima i dogovorima iznosi rješenje suživota u Bosni i Hercegovini kao jedino moguće rješenje. Ništa manje autor ne piše ni o nekim važnim ličnostima, poput Rene Girarda, Teilharda de Chardina, svjetskoj literaturi kao što je djelo Fukuyama (Kraj čovjeka), ili Machiavellija „Vladar“ u kojem su istaknute karakteristike uspješnog vladara.
Posebnu pozornost autor sa svojim kolumnama ipak stavlja na potrebe prihvaćanja BiH svojom domovinom od strane bosanskohercegovačkih Hrvata i svih drugih građana. Na nekoliko stranica, kroz sva četiri poglavlja, Topić piše o značaju poštovanja, imanja i želje za uspjehom vlastite zemlje, ističući kako ni jedna zemlja, pored Hrvatske naravno, nema više kulturnih institucija (časopisi, radiji, kulturna društva) s hrvatskim predznakom od BiH. U ovoj zemlji je snažno prisutna kultura i tradicija Hrvata. Na nekoliko mjesta ističe kako je Vrhbosanska nadbiskupija među najstarijima (1089.) na ovim prostorima, ne zaboravljajući na franjevce, dominikance i redovnice. Nadalje autor ističe često nejasnu i nekonzistentnu politiku Zagreba češće govoreći kako u BiH, a napose u Sarajevu, nema života za Hrvate. Ovu konstrukciju Topić s argumentima opovrgava na više mjesta. Prof. Topić na više mjesta ukazuje na konstrukcije koje se moraju promijeniti kako bi došlo do željenih rezultata i prosperitetne domovine BiH, ističući važnost povezanosti BiH i Hrvatske. Tko neće da radi neka i ne jede, kaže Pavao (2 Sol, 10). „Bog ne pomaže lijenost i nerad“ upozorava prof. Topić.
U posljednjem, četvrtom dijelu, autor donosi osvrte na neke izjave i prozivke koje su mu upućene.
Ova knjiga na 240 stranica teksta obrađuje i donosi određene velike ideje, pokreće aktualne teme iz prošlosti koje se i nakon desetak godina nisu razjasnile, gradi porušene mostove između islama i kršćanstva, ruši barijere među nepromjenjivim nacionalnim težnjama te pokušava izgraditi dublju moralnu svijest svih bosanskohercegovačkih građana.
Izvor:pogled.ba