Hrvatski satelit u svemiru 2023. godine – najava je to koja je ovih dana odjeknula u domaćoj javnosti, nakon što je predstavnike Jadranske aero-svemirske asocijacije (A3) na Pantovčaku primio predsjednik Republike Zoran Milanović.
Ta nevladina, neprofitna i neovisna udruga registrirana u veljači 2018. između ostalog za cilj ima poticati obrazovanje te istraživanje i razvoj u aero-svemirskom sektoru, a u svom prvom projektu žele konstruirati, montirati i lansirati prvi hrvatski satelit tipa CubeSat 2U s kamerom koja će fotografirati Hrvatsku s visine od 550 km.
– Računamo da bi lansiranje bilo u drugom kvartalu 2023. godine, rekao je u razgovoru za HRT-ov portal predsjednik A3 Slobodan Bosanac.
Do lansiranja bi čak moglo doći i prije – ovisno o financijama.
– Sve jako ovisi o dotoku novca. Ako mi sada skoro dobijemo dotok novca, onda bi se sve to skupa moglo ubrzati, kaže Bosanac.
Ovaj 74-godišnji fizičar rođen je u Zagrebu, gdje je 1968. diplomirao na PMF-u, a doktorirao je 1972. na Sveučilištu u Sussexu. Dobitnik je dvije hrvatske državne nagrade u znanosti (1997. i 2013. godine), a između ostalog je obnašao dužnost predsjednika Hrvatskog astronomskog društva od 2008. do 2012. te voditelja ureda hrvatske podružnice Swiss Space Systems (S3), tvrtke koja je stajala iza nikad realiziranog projekta izgradnje svemirske luke u Udbini.
Trenutno ga zaokuplja prvi hrvatski satelit – Perun I. Nazvan po slavenskom bogu groma i munje, sad je pred završetkom druge faze, u kojoj se radilo na komponentama i njihovom povezivanju, a iduća je faza izrada inženjerskog modela. CubeSat 2U je minijaturni satelit za svemirska istraživanja čije su dimenzije 10×10×20 cm. Bit će opremljen CMOS RGB kamerom koja je već spremna, a proizvela ju je domaća tvrtka Geolux. Bosanac objašnjava da takvi sateliti, koji imaju vijek trajanja od oko četiri godine, mogu imati razne namjene, poput ekoloških, za promatranje Jadrana, sigurnosnih, za katastrofe…
Do odluke o mjestu lansiranja još nisu došli jer za to trebaju konkretni termin, koji će vjerojatno odrediti za oko dva mjeseca. Kao jednu od opcija Bosanac spominje i tvrtku SpaceX Elona Muska. Hrvatska, pak, nije među njima.
– To se ne može u Hrvatskoj, to niti u Europi nema. Europska svemirska agencija lansira u Francuskoj Gvajani, Italija ima lansirnu rampu na platformi u Africi, Amerikanci imaju u Floridi i Kaliforniji… Oni koji će vam lansirati su ESA u manjoj mjeri, Rusija, Kina, Indija i Amerika. Pogotovo SpaceX, može se preko njega, kaže Bosanac.
Cijena između 1,5 i 2 milijuna kuna
Cijena cijelog projekta s lansiranjem, procjenjuje, bila bi između 1,5 i 2 milijuna kuna. Izvor financija zasad su donacije – dosad je prikupljeno tek 30.000 kuna. 100 eura donirao je direktor austrijske svemirske agencije. Iako nezadovoljan dosadašnjim angažmanom Vlade oko projekta, Bosanac nije bez optimizma.
– U zadnje vrijeme Ministarstvo znanosti otvorilo nam je vrata. Rekli su nam da napravimo prijedlog projekata, to upravo pišemo. Taj dogovor je bio prije jedno dva tjedna, prije toga praktički nije bilo odgovora, kaže Bosanac.
– Moram priznati da interes postoji i ipak se počinje razvijati, dodaje, ističući kako projekt može imati pozitivan učinak ne samo na obrazovanje i znanost, već i hrvatsko gospodarstvo. Jedan od ciljeva cijelog projekta je uklapanje Hrvatske u svjetski razvoj svemirske tehnologije i komercijalizaciju svemira, ali i pokretanje prvog hrvatskog svemirskog programa. Kao pozitivan primjer na koji bi se Hrvatska mogla ugledati Bosanac ističe Izrael.
– Izrael je nekad bio pojam za naranče i grejpfrut. Danas su među prvima u svijetu po tehnologiji, kaže.
Pomak nabolje mogao bi se dogoditi nakon nedavnog susreta delegacije A3 sa Zoranom Milanovićem. Sudeći prema Bosančevim riječima, predsjednik ima veliku naklonost prema projektu i sastanak je prošao jako dobro, o čemu svjedoči i činjenica da je trajao 20 minuta duže nego što je bilo predviđeno protokolom.
– Bilo je izvanredno, kaže.
– On ne može puno napraviti jer on nije u Vladi. On može dati preporuke i to je rekao da definitivno želi, dodaje Bosanac.
U timu i bivši zapovjednik HRZ-a
U konzorciju A3 među ostalima su Institut Ruđer Bošković, PMF, Algebra i sisački Centar za svemirsku i inovativnu tehnologiju. Potonji bi dugoročno mogao imati važnu ulogu u projektu, iako Bosanac kaže da se zbog potresa u posljednje vrijeme aktivnost ondje malo usporila. Među najmlađim članovima tima koji radi na projektu su studenti Matija Makoter, Luka Korov i Filip Kisić s FSB-a, FER-a, odnosno Algebre. Predsjednik Nadzornog odbora i savjetnik za zrakoplovstvo, obranu i sigurnost je Viktor Koprivnjak, general bojnik zrakoplovstva u mirovini, među čijim se nekadašnjim funkcijama ističu one zapovjednika Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i pomoćnika ministra obrane. Dužnost tajnika A3 obnaša Danko Kočiš, koji je trenutno i SDP-ov kandidat za gradonačelnika Đakova na predstojećim lokalnim izborima. Međutim, Bosanac kaže da projekt nema političku pozadinu.
– Mi uopće ne pričamo o politici. Apolitični smo. Politika uopće nije na tapeti kod nas, kaže.
Najava lansiranja prvog hrvatskog satelita u poslovičnom sumnjičavom hrvatskom društvu kod nekih je očekivano dočekana sa skepsom. Međutim, Bosanac se na negativne komentare pretjerano ne obazire, već ih pomirljivo odbacuje.
– Toga uvijek ima. Uvijek ljubazno pokušam odgovoriti argumentima, kaže.
Hrvatski satelit kao tema se pojavio nedugo nakon što je potvrđeno da je na Mars sletio NASA-in rover Perseverance, o čemu Bosanac govori s entuzijazmom (“To je odlična stvar”), ali i skepsom kad se radi o pronalasku života.
– Nisam siguran. Rekao bih 90 posto da nema života, ali čovjek uvijek ostane iznenađen nečime, kaže Bosanac.
Skeptičan je i oko odlaska ljudi na Mars, pri čemu kao probleme posebno ističe vakuum, zbog kojeg bi ljudi stalno trebali biti u zatvorenom, te to što je ondje gravitacija trećina zemaljske, što bi dovelo do atrofije mišića koja bi se mogla izbjeći jedino prečestim vježbanjem.
– Otići na Mars s današnjim načinom pogona, to je kemijski pogon… Može se otići. Jedanput. Pitanje je hoće li se vratiti. Radi se o tome da putovanje traje šest mjeseci, morate na Marsu biti godinu dana, da bi Mars došao na pravu poziciju u odnosu na Zemlju da se može vratiti, i opet šest mjeseci natrag. Znači, dvije godine. Dvije godine u vakuumu, objašnjava Bosanac.
Hrvatska na Mjesecu?
Upitan bi li Hrvatska mogla sudjelovati u takvom projektu Bosanac ponovno navodi primjer Izraela, gdje je jedna asocijacija poput njihove napravila rover za Mjesec za 100 milijuna dolara, od čega je čak 90 milijuna došlo od donacija.
– Oni sada rade drugi projekt, s dva rovera za Mjesec. Razgovarao sam s direktorom, pozvali su me da se u Hrvatskoj priključimo razvoju, da bi Hrvatska platila stanovite, recimo, komponente i da bi naši ljudi, pogotovo mladi, išli tamo i radili na tom razvoju. Hrvatska bi onda imala šansu da dođe na Mjesec, kaže Bosanac.
Priča o prvom hrvatskom satelitu mnoge bi mogla podsjetiti na projekt svemirske luke u Udbini, koji je sredinom prošlog desetljeća privukao nemalu količinu pozornosti. Upravo je Bosanac poveznica između ta dva projekta, jer bio je voditelj ureda hrvatske podružnice S3. Koncept švicarske tvrtke osnovane 2012. godine bio je lansiranje satelita pomoću shuttlea postavljenog na zrakoplov – za razliku od lansiranja raketama koje je, kako kaže Bosanac, izuzetno neefikasno. MORH je ustupio 100 tisuća kvadrata te pistu koja se trebala produljiti. Međutim, do realizacije nije došlo.
Bosanac je u taj projekt ušao 2013. godine, a iz njega izašao razočaran 2017. Ipak ne žali zbog svog sudjelovanja, na koje se odlučio nakon nešto premišljanja i posjeta Švicarskoj.
– Postavio sam jedan uvjet – da ne budem tamo samo građevinski poduzetnik, nego sam rekao da bi se ovdje trebala razviti svemirska tehnologija i znanost. Koncept svemirske luke u Udbini bio je prihvat tih lansiranja i posebna zgrada za razvoj svemirske tehnologije. I oni su pristali. Potom sam počeo skupljati ljude, skupilo se nas 15-20, i počeli smo razvijati ideje. Međutim, onda su oni bankrotirali, prisjeća se Bosanac, ističući kako je u cijelom projektu volontirao te da nije bio plaćen.
Swiss Space Systems službeno je bankrotirao 2017. godine, a u medijima se pojavila vijest da je osnivač Pascal Jaussi – koji je nazočio predstavljanju projekta u Zagrebu 2015. godine – otet i zapaljen. Potom su se pojavile tvrdnje da je napad zapravo insceniran, u što vjeruje i Bosanac. Jaussi je optužbe odbacio. Shuttle još uvijek postoji i nalazi se kod tvrtke Dassault u Francuskoj.
– To je bila velika šteta jer taj koncept je po mom mišljenju bio jako dobar, rezimira Bosanac.
S mnogim stručnjacima koje je bio okupio za S3 sad radi na novom projektu koji bi Hrvatsku mogao odvesti u nova prostranstva. Svemir mu je, kaže, oduvijek bio inspiracija, ali nije to jedino što ga gura naprijed.
– Tjera me upravo taj entuzijazam da se nešto napravi u Hrvatskoj, zaključuje.
Izvor:hrt.hr