Jedan od sedam službenih majstora kovača u Hrvatskoj, Franjo Vinković iz Đakova, ovih je dana polagao ispit i za umjetnika. Tako će njegov obrt, koji već izaziva pozornost turista, postati tradicijsko-umjetničko mjesto nastajanja vrijednih predmeta slavonske kulturne baštine.

Iako nije jedini, jedan je od rijetkih u Hrvatskoj. Franjo i njegovi sinovi jedini su kovači u Đakovu. Nakon dvadest godina u tom zanatu, Franjo je zatraživši status tradicijskog i umjetničkog obrtnika, odlučio približiti zanimanje kovača mlađim naraštajima.

– Bio sam član forum skupine za osnivanje razreda za školovanje zanimanje kovač, to smo završili, čekamo Ministartsvo obrazovanja da kaže svoju završnu riječ, objasnio je Franjo Vinković, majstor kovač iz Đakova.

Tako bi zanat koji je naslijedio od ujaka imao budućnost. Dok se to ne dogodi, on i njegovi sinovi vrijedno rade na obnovi ograda jer posla uvijek ima, unatoč pandemiji i vrućini u kovačnici.

– Pored vatre 50, 60, 70°C nekad, ovisno o ljetnim mjesecima, a u samoj kovačkoj vatri temperatura dostiže do 2500-3000°C, majstor kovač Franjo.

Jer tada se pokazuje sva moć taljenoga željeza u vještim rukama.

– Kako ćeš lupiti čekićem tako će se formirati, ako lupiš drugčije, drugčije će se saviti. Znači svaki dio je unikat i to je najbolji dio toga, rekao je sin Franjo Vinković.

– Prvo mi je to bilo, onako, malo tlaka kad sam bio mlađi i onda kako sam sve više naučio tako mi je to sve više pomagalo u mojoj struci, objasnio je drugi sin Goran Vinković.

Neraskidiva veza s prošloću i dalje postoji.

– Imam dobru suradnju s Viteškim redom templara iz Požege za koje radimo mačeve, za njihove cermonijalne svrhe i ovako što ljudi naruče u cijeloj priči od sjekira, od mačeva, štitova, rekao je majstor kovač Franjo Vinković.


Skriva kovačnica i stare strojeve, alate. Posebno mjesto zauzimaju i Franjine umjetnine u kojima je našao osobito zadovoljstvo jer kako ovaj umjetnik kaže – svatko je kovač svoje sreće.

Izvor:hrt.hr