Novinari sarajevskog portala Klix.ba su povodom, kako su naveli, izuzetno kompliciranog političkog stanja u Bosni i Hercegovini i odnosa između HDZ-a i SDA-a odnosno sukobljavanja o pitanju Izbornog zakona, razgovarali s pročelnikom studija politologije s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru Draženom Barbarićem.
Upitan zbog čega je važan Izborni zakon, uz opasku da se često u medijima govori o Izbornom zakonu te da lideri stranaka redovno diskutiraju o toj problematici, dok javnost nije dovoljno dobro upoznata o njegovom značaju, Barbarić odgovara da je važan zbog činjenice da se u ovom trenutku u prijeporima oko Izbornoga zakona sudaraju dvije koncepcije državnosti.
– Sudaraju se bošnjački i hrvatski politički vektor koji se u svojim početnim pozicijama međusobno isključuju. Važna razlika je u tome što bošnjački vektor Izborni zakon skrojen po svojim načelima želi kao svojevrsnu kompenzaciju u odnosu na nemoć da se bilo što promjeni na razini središnje države i u odnosu na Republiku Srpsku. Dakle, mogućnošću biranja hrvatskoga člana Predsjedništva BiH i određenoga broja hrvatskih delegata u federalnom Domu naroda pokušava se ostvariti hegemonijska pozicija i time se suprotstaviti Republici Srpskoj u svojstvu jednoga nacionalnog entiteta nasuprot drugome. S druge strane, hrvatski vektor Izborni zakon u ovom trenutku smatra fundamentalnim pitanjem opstanka političkog subjektiviteta, tj. zadržavanjem mogućnosti demokratskoga izbora onih funkcija koje im na ceremonijalnoj i djelatnoj razini omogućavaju konstitutivnost i političku jednakopravnost, pojašnjava Barbarić.
Krucijalno pitanje subjektiviteta
Od stranaka sa sjedištem u Sarajevu, kako piše Klix, nije se čulo da su se detaljno izjasnili o ovoj problematici, niti su dali svoj prijedlog, niti su u potpunosti odbacili pregovore. S druge strane predstavnici HDZ-a BiH i HNS-a detaljno i javno pristupaju ovom političkom pitanju.
Referirajući se na pitanje što se krije iza takva dva potpuno različita pristupa, politolog sa Sveučilišta u Mostaru kaže da su bošnjačke stranke u poziciji čekanja i reteriranja na prijedloge koji će dolaziti od strane hrvatskih stranaka okupljenih u Hrvatski narodni sabor.
“Potonjima je pitanje Izbornoga zakona, kao što je rečeno krucijalno pitanje subjektiviteta, ali i pitanje legitimacije pred svojim biračkim tijelom. Ako hrvatske stranke predvođene HDZ-om odustanu od pitanja reforme Izbornoga zakona u smjeru otklanjanja mehanizama zloupotrebe pripadničke demokracije (nametanja hrvatskih predstavnika) i pretvaranja u predstavničku demokraciju u kojoj će izabrani dužnosnici (bez obzira na nacionalni identitet) imati hrvatski izborni legitimitet, onda gube birački temelj pod svojim nogama. Bošnjačke stranke s druge strane nemaju takvu vrstu pritiska od svoga biračkog tijela jer popunjavaju stopostotno sve funkcije koje zahtijevaju bošnjački izborni legitimitet, njima jedino predstoji simbolička borba da kompromis, do kojega tek treba doći, prikažu kao vlastitu pobjedu i veliki ustupak HDZ-a”, kazao je Barbarić.
Svako rješenje ide na ruku RS-u
Odgovarajući na upit kakva je pozicija Milorada Dodika, i uopće srpskih stranaka po pitanju Izbornog zakona, jer je potrebna i njihova suglasnost u oba doma Parlamenta Bosne i Hercegovine da bi se izmijenio Izborni zakon, Barbarić kaže da je ona vrlo komotna. Također, mišljenja je da srpski politički akteri mogu s potpuno indiferentnošću promatrati cijeli proces i u kojem god smjeru on prevagne ide im na ruku.
-Svaki oblik “građanskih elemenata” izbornoga zakona dodatno učvršćuje RS jer ona baštini upravo takvo uređenje, a s druge strane, svaki mehanizam “legitimnoga predstavljanja” će biti pozdravljen jer jača poziciju RS-a i srpskih predstavnika u institucijama BiH. Njihova pozicija može biti promijenjena ako pristanu na “tiho savezništvo” s bošnjačkim strankama u kome se dogovara svojevrsna “podjela plijena” kakva je primjerice odigrana prilikom izbora članova Centralne izborne komisije. U tom slučaju bi se stvorila ravnoteža snaga strukturirana kroz de facto konfederalni odnos bošnjačkoga i srpskoga entiteta koji bi bili u stalnoj političkoj napetosti, naglašava Barbarić.
Klix piše da je iz ovoga što je do sada prezentirano javnosti kao prijedlozi reforme Izbornog zakona od strane HDZ-a vidljivo da princip “legitimnog predstavljanja”, kako je protumačen u spomenutim prijedlozima, ne nosi istu težinu za stanovnike oba entiteta, jer politička snaga Doma naroda FBiH i Vijeća naroda RS-a nije ista.
Zašto bi Hrvati pristali na “političku kastraciju”
Upitan ima li tu prostora za održiv dogovor, uz napomenu da Bakir Izetbegović trenutno inzistira na ujednačavanju snage ova dva zakonodavna tijela (uzor vidi u svođenju ovlasti Doma naroda Parlamenta FBiH na ovlasti Vijeća naroda RS iako se stranka kojoj je na čelu još 2018. godine zalagala za potpuno suprotan princip i povećanje ovlasti Vijeća naroda RS po uzoru na Dom naroda PFBiH, op. HMS), Barbarić odgovara da Apsolutno ima, ali da je problem postavljen s pogrešne strane.
“Naime, sinkronizacija bikameralizma koju zagovara Bakir Izetbegović ide prema dezavuiranju nadležnosti Doma naroda i pretvaranja entiteta Federacije BiH u ono što u RS-u već postoji. To se u potpunosti uklapa u tezu o bošnjačkoj hegemonijskoj poziciji kao kompenzaciji za RS. Međutim, ne vidim načina kako bi se u kasnijoj fazi unitarizacije, kojoj SDA očito smjera, napadala pozicija RS-a jer bi ona već učvrstila građanski princip kojem SDA toliko slijepo teži. U želji za nacionalnom hegemonijom u Federaciji ne vidi dugoročno pogubne posljedice svoje politike – “betoniranje” Republike Srpske, bošnjačke hegemonije u Federaciji, te svođenje Hrvata na nezadovoljnu i državi nesklonu manjinsku naciju. Sve uzevši zajedno rezultat bi bio disfunkcionalna i još podjeljenija država. Konzistentna bošnjačka politika bi težila dodatnom jačanju uloge Vijeća naroda u RS-u, sumnjam da bi se hrvatski politički predstavnici opirali takvome prijedlogu. U Vijeću naroda Bošnjaci i Hrvati svedeni su na kulturološki artefakt, bez političkoga subjektiviteta. Prijedlog Bakira Izetbegovića mora objasniti dvije stvari: odriče li se time definitivno političkoga statusa Bošnjaka u RS-u i zašto bi Hrvati pristali na “političku kastraciju” i svođenje na nacionalnu manjinu u Federaciji?”, pita se Barbarić.
Propast pregovora bio bi izravni neuspjeh međunarodne zajednice
Klix podsjeća na predsjednik HDZ-a BiH inzistira na tome da se reforma mora provesti do lipnja, Napominju i da je u nemalom broju slučajeva Dragan Čović pomjerao rokove, no kako se sada čini, ovaj je put odlučniji jer se izbori približavaju.
Odgovarajući na upit kakve bi korake mogao povući HDZ u slučaju da ne dođe do dogovora, politolog sa Sveučilišta u Mostaru kaže da ne treba smetnuti s uma da smo na prethodnim Općim izborima prošli do tada neviđenu avanturu, odnosno da je izborni proces izvršen bez jasnih i dogovorenih “pravila igre”. Stoga je, kako kaže, u BiH sve moguće.
“Također, treba ozbiljno naglasiti da je supervizor i garant Mostarskoga sporazuma, čiji treći dio postavlja određene rokove i, što je izuzetno važno,osnovno načelo legitimnoga predstavljanja, upravo međunarodna zajednica u najjačem mogućem sastavu. Stoga bi neuspjeh pregovora bio i njihov direktni diplomatsko-politički neuspjeh, a u situaciji “miješanja karata” na međunarodnoj razini (nova američka administracija, novi Visoki predstavnik) nisam siguran hoće li ovaj put dopustiti još jednu eskapadu. Izrečeni stavovi u recentno vrijeme gospode Sattlera, Nelsona i Palmera potvrđuju navedenu tezu”, priopćeno je.
/R. I./HMS/