Ako mislite da cijepljenje u Europi i kod nas ide sporo niste daleko od istine, no istodobno treba imati na umu da u više od stotinu svjetskih država još nijedan stanovnik nije primio ni svoju prvu dozu. A ako je pandemija svjetska pošast, a jest, i ako nitko nije otok, a nije, pitanje u kojoj je mjeri pametno cijepiti samo odabrana društva, a istodobno puštati da se ostatak čovječanstva godinama batrga s bolešću, nipošto nije samo folklorno i retoričko.
Naravno da selektivna zaštita nije racionalna obrana od virusa u dugoročnom smislu, no ljudskom je rodu oduvijek prirođena slijepa sebičnost i primarna briga za svoju pozadinu. Baš kao što je članovima hrvatske elite koji su najprije sebi i svojima osigurali cjepiva uzaludno tumačiti kako im je trud suvišan ako se bolest razbukta u ostatku populacije – jer će pandemija onda potrajati puno dulje i od njihova imuniteta – još je uzaludnije to objašnjavati sebičnim farmaceutskim korporacijama i vlasnicima njihovih dionica. U svojoj nezajažljivosti oni uporno odbijaju tezu o cjepivu kao javnom dobru, te su ga preko svojih političkih agentura početkom ožujka odlučile javno uskratiti svjetskoj sirotinji, bez obzira na posljedice.
Indija i Južna Afrika prve su pozvale Svjetsku trgovinsku organizaciju (WTO) da privremeno suspendira prava patenata za prijenos tehnologije za proizvodnju cjepiva protiv COVIDa-19, te time omogući siromašnim državama samostalnu proizvodnju vakcina. Njihovoj inicijativi naknadno se pridružilo još stotinjak država. Britanija, Švicarska i SAD su, kao matične zemlje farmaceutskih korporacija, preko WTO-a hladno blokirale taj prijedlog: pravo na profit stavljeno je ispred ljudskih života i ispred brzog kraja najveće zdravstvene krize u zadnjih stotinu godina. Kad se zna da su razne vlade, neprofitne udruge i pojedinci za razvoj tih istih cjepiva donirali na desetke milijuna dolara, korporativno svojatanje prava na patente još je moralno upitnije.
Prema relevantnim analizama, zemlje poput Velike Britanije, SAD-a, Izraela i najvećeg dijela EU-a vjerojatno će postići “široko rasprostranjenu procijepljenost”, odnosno zaštitu prioritetnih i ranjivih skupina, već do kraja 2021. godine. Krug manje razvijenih zapadnih zemalja taj će cilj vjerojatno ostvariti do sredine 2022., a većina zemalja sa srednjim dohotkom procijepiti će svoje kritične slojeve do kraja iduće godine. Proračuni javnozdravstvenih eksperata govore, međutim, da više od 80 najsiromašnijih zemalja svijeta relevantne doze cjepiva neće dobiti sve do 2024. To će produbiti globalni ekonomski rascjep, ali i definirati daljnji tempo svjetske borbe sa zarazom, slobodu kretanja, putovanja, trgovine. U ovim zemljama tinjati će stalni rezervni bazen virusa koji se u svakom trenutku – i kroz nove sojeve – iznova može proširiti planetom.
Nevažno je, međutim, koliko će pandemija ukupno trajati i koliko će do kraja još pokopati milijuna. Važno je, prije svega, koliku će zaradu proizvedena cjepiva generirati svojim kompanijama. Samo dvije glavne tvrtke, prema izvješću Morgan Stanleya, u ovoj godini prikupit će svoticu od najmanje 33 milijarde dolara. Pfizer/BioNTech bi od cjepiva trebali inkasirati najmanje 15 milijardi, Moderna 18,5, Johnson & Johnson oko 10, a AstraZeneca oko dvije milijarde dolara. Odreknu li se patenata u korist nerazvijenih, ode mast u propast.
Priču da nitko na svijetu neće biti siguran dok od virusa ne budu sigurni svi moramo hitno i kolektivno zaboraviti, sve dok bolesne mase odabranima pune kase. Na djelu je rat za novac, a ne za ljudske živote.
PIŠE DAVOR KRILE/slobodnadalmacija.hr