Puno prije mladenačkih nestašluka i neprimjerenih ispada, da se ne spominje najnovije napuštanje kraljevske obitelji i prozivanje njezinih članova za rasizam, u toj je obitelji bila buntovnica čije je, čini se, gene Harry naslijedio.
Princ William je, u skladu s budućom ulogom britanskog kralja, ozbiljnost i požrtvovnost naslijedio od bake, kraljice Elizabete, a Harry je „pokupio” osobine njezine mlađe sestre, princeze Margaret.
Prije nego što je Harry stigao na scenu, Margaret je bila obiteljsko „divlje dijete”, među novinarima poznata zbog živahne osobnosti i lakrdijanja, „princeza partijanerica” koja je pila, pušila i družila se sa slavnim osobama, glumcima i glazbenicima.
Kao i Harry, Margaret je jedno vrijeme tijekom života bila „rezervni” nasljednik prijestolja, dok njezina sestra, kraljica Elizabeta, nije dobila vlastitu djecu, a u Harryjevom slučaju dok njegov stariji brat William nije imao vlastite potomke.
Margaretina trajna ostavština, smatraju mnogi biografi, jest činjenica da je utrla put razvodima u kraljevskoj obitelji, upravo ovih dana, točnije 19. ožujka 1976. godine, potvrđen je raspad njezinog braka sa fotografom Antonyjem Armstrong-Jonesom kojemu je kraljica Elizabeta dala titulu grofa Snowdona.
Margaretin razvod pomogao je djeci njezine sestre kraljice, troje od njih četvero, princ Charles, princeza Anne i princ Andrew, razveli su se tijekom 90-ih godina prošlog stoljeća, da nije bilo razvoda njihove tete bilo bi im puno teže okončati brakove.
Raspad Margaretinog braka negativno je popraćen u medijima. Iako je stopa razvoda u zemlji rasla 70-ih godina, u očima ljudi kraljevsku je obitelj imala puno više standarde, popularnost monarhije u to vrijeme zasnivala se na imidžu sretne, ujedinjene obitelji koja pohodi crkvu, s kraljicom i princom Philipom kao iznimnim roditeljima. Margaretin razvod srušio je taj ideal i u travnju 1978. godine 70 posto ljudi smatralo je da je njezino ponašanje narušilo ugled koji je imala kao članica kraljevske obitelji.
Margaret Rose rođena je 21. kolovoza 1930. godine u dvorcu Glami u Škotskoj, obiteljskom domu njezine majke. Njezini najbliži zvali su je Margot, a u vrijeme rođenja bila je četvrta u nasljednom redu na britansko prijestolje, njezin otac, vojvoda od Yorka, bio je mlađi sin tadašnjeg kralja Georgea V. i kraljice Mary.
Većinu djetinjstva Margaret je provela s roditeljima i jedinom sestrom, djevojčice su se školovale kod kuće pod nadzorom njihove majke i guvernante Marion Crawford, a učenje se koncentriralo na povijest, jezike, književnost i glazbu. Margaretin, a još više Elizabetin, život se dramatično promijenio kad je njezin stric, kralj Edward VIII., abdicirao kako bi se oženio dvostrukom američkom razvedenicom Wallis Simpson koju ni engleska crkva ni svjetovna vlast ne bi prihvatile za kraljicu.
U to je vrijeme Margaret imala šest godina, njezin otac je nerado postao kralj George VI., Elizabet je postala „vjerojatna nasljednica” prijestolja, a to bi se promijenilo jedino da su njezini roditelji kasnije dobili sina. Margaret je došla na drugo mjesto u nasljednom redu na britansko prijestolje.
Kad je Velika Britanija ušla u Drugi svjetski rat sugeriralo se da se mlade princeze evakuiraju u Kanadu, ali se tome žestoko usprotivila njihova majka koja je rekla „Djeca neće otići bez mene, ja neću otići bez kralja, a kralj nikad neće otići”. Sljedećih nekoliko godina princeze su živjele na kraljevskim imanjima izvan Londona.
Za razliku od ostalih članova kraljevske obitelji, od Margaret se nije očekivalo da tijekom rata obavlja bilo kakve javne ili političke dužnosti, razvijala je svoje glazbene vještine, pjevala je i svirala klavir, često su to bile pjesme iz popularnih mjuzikala.
Njezini suvremenici su smatrali da su je roditelji razmazili, naročito otac. Kralj George VI. je svoju stariju kći i nasljednicu Elizabetu opisivao kao svoj ponos, a Margaret kao svoju radost.
Nakon rata, 1. veljače 1947. godine Margaret i Elizabet su s roditeljima otišle na službenu, tromjesečnu turneju po južnoj Africi, a Margaretin pratitelj i svojevrsni zaštitar bio je kraljev dvorjanin, kapetan Peter Townsend koji je bio vrlo strog prema mladoj princezi.
Kasnije te godine Margaret je bil djeveruša na Elizabetinom vjenčanju s princom Philipom. Prekrasna mlada žena uskog struka i živahnih plavih očiju, glamurozna, s istančanim smislom za modu, Margaret je uživala u druženju s pripadnicima visokog društva i mladim aristokratima. Mediji su je nazivali najpoželjnijom svjetskom udavačom, oko nje se vrtilo tridesetak potencijalnih bračnih partnera, većina je imala titule, a gotovo svi su bili bogati.
Tijekom zabave za njezin 21. rođendan u Balmoralu u kolovozu 1951. godine, novinari su bili razočarani jer su princezu uspjeli snimiti samo s Townsendom u pozadini. Sljedećeg mjeseca njezin otac kralj je podvrgnut operaciji tumora pluća i Margaret je preuzela neke službene dužnosti umjesto njega. Kralj George VI. je umro 6. veljače 1952. godine, Margaretina starija sestra Elizabeta je postala kraljica. Margaretu je teško pogodila očeva smrt, propisivali su joj sedative da bi mogla spavati.
Sa svojom majkom Margaret se iz Buckinghamske palače preselila u Clarence House, a u suprotnom smjeru je otišla njezin sestra s obitelji. Nakon kraljeve smrti, Peter Townsend je postao privremeni upravitelj domaćinstva kraljeve udovice, ali je to preraslo u stalnu službu, i pokojni kralj i njegova supruga su bili skloni Townsendu, kralj je navodno u smirenom i efikasnom vojnom veteranu vidio sina kojeg nije imao. Vjerojatno je bio svjestan da je njegova mlađa kći zaljubljena u Townsenda koji nije imao titulu ni bogatstvo.
Nije sasvim jasno kad je zapravo započela veza između princeze Margaret i Townsenda, ona je tvrdila da se zaljubila u njega još tijekom južnoafričke turneje 1947. kad su često zajedno jahali. Townsend je, pak, govorio da se njegova ljubav prema Margaret počela u kolovozu 1951. godine kad ga je probudila iz drijemeža tijekom piknika u kraljevom društvu.
Townsend je toliko često bio u Margaretinoj blizini da su ga tračerski novinari previdjeli kao mogućeg prosca. No nakon što se 1952. razveo od supruge, počele su se širiti glasine o vezi s princezom od kojeg je bio stariji 15 godina i imao dvoje djece.
Townsend je zaprosio Margaret u travnju 1953. godine, princeza je prihvatila i o tome obavijestila sestru, kraljicu Elizabetu od koje je, prema uredbi o kraljevskim brakovima još iz 1772. godine, morala tražiti dozvolu da se vjenča.
Kao i tijekom abdikacijske krize s Edwardom VIII. i Wallis Simpson, engleska crkva je odbila odobriti ponovni brak razvedene osobe. Elizabeta II. se pripremala za krunidbu i nakon toga šestomjesečnu turneju zemljama Commonwealtha i kazala je sestri da bi, s obzirom na okolnosti, bilo razumno da pričeka godinu dana i zadrži svoju vezu u tajnosti do razdoblja nakon krunidbe.
Iako su strani mediji spekulirali o Margaretinoj vezi s Townsendom, britanski nisu, ali nakon što su novinari vidjeli kako je ona uklonila nešto s njegovog kaputa tijekom svečanosti krunidbe 2. lipnja 1953. godine, izbila je medijska oluja i ustavna kriza.
Premijer Winston Churchill je obavijestio kraljicu da su njegov kabinet i premijeri zemalja pod monarhijom protiv tog braka, da ga parlament neće odobriti niti engleska crkva priznati osim ako se Margaret odrekne prava na krunu. Princ Philip se navodno najviše protivio Townsendovom ulasku u kraljevsku obitelj, dok su Margaretina majka i sestra željela da ona bude sretna, ali nisu mogle odobriti brak.
Margaret nije imala ništa protiv da bude izbačena iz linije nasljednog prava na prijestolje, ali dobivanje odobrenja parlamenta za brak bilo je teško i neizvjesno. Kad dosegne dob od 25 godina, Margaret više ne bi trebala kraljičinu dozvolu za brak i kraljica je paru predložila da pričekaju do 1955. kad će Margaret imati 25 godina čime bi se izbjeglo da kraljica javno mora iskazati neodobravanje sestrinog braka.
Mnogi su se nadali da će razdvajanje Margaret i Townsenda dovesti do razvodnjavanja romanse i Churchill ga je poslao u službu u britanskoj ambasadi u Bruxellesu, otišao je tamo u ljeto 1953. prije negošto se Margaret vratila iz službenog posjeta Rodeziji koncem tog mjeseca.
Sljedeće dvije godine nastavile su se medijske spekulacije, a u siječnju 1955. Margaret je otišla na prvo od mnogih putovanja na Karibe, vjerojatno da joj odvrati misli od zabranjenog braka i kao nagradu što se držala podalje od Townsenda. Ali on je zapravo u tajnosti dolazio u Veliku Britaniju i provodio vrijeme s njom u Clarence Houseu i domovima njihovih prijatelja.
Townsend se nadao da će njegov egzil brzo završiti, njihova je ljubav bila snažna. Mediji su Margaretin 25. rođendan, 21. kolovoza 1955. godine, opisali kao dan kad će biti slobodna da se uda. Tri stotine novinara čekalo je ispred dvorca Balmoral, četverostruko više od onih koji su kasnije pratili princezu Dianu. Na naslovnici Daily Mirrora je dva dana prije pisalo „COME ON MARGARET!”, tražili su od princeze da se konačno odluči.
Ankete su pokazivale da 59 posto Britanaca odobrava njihov brak. Bio je pripremljen dokument prema kojem bi se Margaret mogla udati za Townsenda čime bi ona i eventualna djeca iz tog braka bili uklonjeni iz linije nasljeđivanja prijestolja pa joj kraljičino odobrenje ne bi trebalo. Mogla bi zadržati kraljevsku titulu i prihod, te čak nastaviti obavljati službene dužnosti.
No 31. listopada 1955. princeza Margaret je objavila priopćenje u kojemu navodi da je odlučila da se neće udati za kapetana Petera Townsenda. Odričući se linije nasljeđivanja mogla je stupiti u civilni brak, ali svjesna crkvenog nauka i svojih obaveza prema Commonwealthu, odlučila je da te dužnosti stavi ispred svega drugog. Kazala je kako je tu odluku donijela sama pri čemu je bila ojačana Townsendovom potporom i odanosti.
Margaretin biograf Christopher Warwick kazao je kako njih dvoje, provevši dvije godine odvojeno, nisu više bili zaljubljeni kao prije, te da Townsend nije bio ljubav njezinog života, to je bio njezin otac, kralj George VI., kojeg je obožavala.
Townsend je otišao iz zemlje na godinu i pol dana, kad se vratio, on i Margaret su se susreli nekoliko puta, ali nisu mogli izbjeći medije i kraljevsko neodobravanje, pa je on ponovno otputovao na neko vrijeme. Njihova ljubavna pisma su u kraljevskom arhivu i neće biti dostupna javnosti prije stote godišnjice Margaretinog rođenja 2030. godine.
Margaret je upoznala fotografa Antonyja Armstrong-Jonesa na zabavi 1958. godine, a zaručili su se u listopadu 1959. godine. Navodno je prihvatila njegovu bračnu ponudu dan nakon što je doznala da se Townsend namjerava vjenčati s mladom Belgijkom Marie-Luce Jamagne, koja je bila upola mlađa od njega i nalik na Margaret. Objava njezinih zaruka 26. veljače 1960. iznenadila je medije, vezu je uspješno skrivala od reportera.
Margaret se za Armstrong-Jonesa udala 6. svibnja 1960. godine u Westminsterskoj opatiji, bilo je to prvo kraljevsko vjenčanje koje je prenošeno na televiziji. Vjenčanicu je dizajnirao Norman Hartnell, osam malih djeveruša predvodila je Margaretina nećakinja, princeza Anne, a mladenku je do oltara odveo princ Philip, suprug kraljice Elizabete.
Medeni mjesec bio je šestotjedno krstarenje Karibima na kraljevskoj jahti Britannia, a Colin Tennant je Margaret kao vjenčani poklon darovao zemljište na svom privatnom otoku Mustique. Mladenci su se nakon povratka uselili u Kensingtonsku palaču.
Dobili su dvoje djece, Davida u studenome 1961. i Sarah u svibnju 1964. godine, oboje su, na Margaretin zahtjev, rođeni carskim rezom. Udaja je proširila društveni krug kojim se Margaret kretala, a nastavila je i s nizom službenih obaveza iako je u određenim razdobljima kritizirana da nije aktivna poput ostalih članova kraljevske obitelji.
Prvu izvanbračnu aferu navodno je imala 1966. i to s kumom svoje kćeri Anthonyjem Bartonom, vinarom iz Bordeauxa. Sljedeće godine slijedila je kratka veza s Robinom Dougla-Homeom, nećakom bivšeg britanskog premijer Aleca. Margaret je tvrdila da je njihova veza platonska, ali njezina pisma su bila vrlo intimna. Douglas-Home je patio od depresije i ubio se 18 mjeseci nakon razlaza s Margaret.
Tvrdilo se da je imala veze s Mickom Jaggerom, glumcima Peterom Sellersom i Warrenom Beattyjem, australskim igračem kriketa Keithom Millerom… Do početka 70-ih brak Margaret i Armstrong-Jonesa se počeo raspadati. U rujnu 1973 upoznala je Roddyja Llewellyna koji je bio 17 godina mlađi od nje, godinu kasnije pozvala ga je u kuću za odmor koju je sagradila na darovanom zemljištu na Mustiqueu. Jednom kad je Llewellyn otišao na iznenadno putovanje u Tursku, Margaret je bila toliko emotivno uzrujana da je uzela preveliku dozu tableta za spavanje.
U veljači 1976. u tabloidima su se pojavile Margaret i Llewellyna u kupaćim kostimima na Mustiqueu, mediji su je prikazivali kao ostarjelu predatoricu, a njega kao njezinu ljubavnu igračku. Margaret i njezin suprug su 19. ožujka 1976. javno priznali da njihovom braku nema spasa, a razvod je finaliziran 11. srpnja 1978. godine, bio je to prvi razvod starijeg člana kraljevske obitelji nakon što se 1901. razvela princeza Victoria Melita od Edinburgha.
U svinju te godine Margaret se razbolila, dijagnosticiran joj je gastroenteritis i alkoholni hepatitis. Njezin kasniji život obilježile su bolest i invaliditet, pušila je od ranih tinejdžerskih godina, 70-ih godina je imala nervni slom i liječila se od depresiju. U siječnju 1985. uklonjen je dio njezinog lijevog plućnog krila, operacija je neminovno uspoređivana s onom njezinog oca više od 30 godina prije. Margaret je 1991. prestala pušiti, ali je nastavila prekomjerno piti, sljedeće godine se posljednji put susrela s Townsend, on je preminuo 1995. godine.
U siječnju 1993. primljena je u bolnicu zbog upale pluća, u veljači 1998. imala je blaži moždani udar na Mustiqueu, sljedeće godine je je u kupaonici zadobila opekotine na stopalima zbog čega se mogla ograničeno kretati i ponekad je koristila invalidska kolica.
Nakon još jednog moždanog udara hospitalizirana je 10. siječnja 2001. godine, do ožujka su je novi udari ostavili s ograničenim vidom i paraliziranom lijevom stranom. Njezina posljednja javna pojavljivanja bila su na proslavi 101. rođendana njezine majke u kolovozu 2001. i stotom rođendanu njezine tete, princeze Alice, vojvotkinje od Gloucestera, u prosincu te godine.
Margaret je preminula 9. veljače 2002. godine u bolnici „King Edward VII” u Londonu u dobi od 71 godine, nakon što je doživjela još jedan moždani udar koji je izazvao srčane probleme. Umrla je tri dana nakon 50. godišnjice smrti njezinog oca. Sahranjena je 15. veljače 2002., na pedesetu godišnjicu očeva pogreba.
Neki komentatori opisivali su je kao razmaženog snoba, znala je biti šarmantna i pristupačna, ali i vrlo gruba. Njezin poznanik, američki pisac Gore Vidal, napisao je da je bila previše inteligentna za poziciju koju je imala u životu.
Ljubitelji Netflixove serije „Kruna” znaju da je princezu Margaret u prve dvije sezone portretirala Vanessa Kirby, a u druge dvije Helena Bonham Carter koja je u filmu „Kraljev govor” glumila njezinu majku. U petoj i šestoj sezoni „Krune”, Margaret će glumiti Lesley Manville.
PIŠE MARIJA ČOVIĆ/slobodnadalmacija.hr