Prije 14 godina Hrvatska je prvi put u povijesti postala svjetski prvak. Tog ranog jutra po hrvatskom vremenu 1. travnja 2007., Barakude su u finalu Svjetskog prvenstva u Melbourneu u produžetku pobijedile Mađarsku 10:9 i bacile naciju u trans.
Doček na zagrebačkom Trgu bana Jelačića bio je dva dana poslije i okupio je 100.000 navijača.
Zlato iz Melbournea je bila prekretnica, temeljni kamen niske uspjeha koja traje do današnjeg dana, zlato koje je naš vaterpolo pozicioniralo kao svjetsku velesilu. Od tada do danas, od Melbournea 2007. do ovog trenutka, Barakude su ukupno osvojile 22 medalje. Do Melbournea 2007., na dotadašnjih pet nastupa na svjetskim prvenstvima nismo osvojili nijedno odličje, a od tada na svakom medalja. Sedam uzastopnih što nikada nijedna reprezentacija u vaterpolskoj povijesti nije učinila.
Melbourne 2007. je označio i početak ‘zlatnog triptiha’ u koji ubrajamo naslov prvaka Europe u Zagrebu 2010. i najveći uspjeh, olimpijski pobjednici u Londonu 2012. Točno desetljeće nakon Melbournea, jedna druga generacija (uz nekoliko ipak istih pojedinaca) s drugim trenerom, ponovo je osvojila naslov svjetskog prvaka.
HRVATSKA REPREZENTACIJA U MELBOURNEU: Frano Vićan, Damir Burić, Andro Bušlje, Zdeslav Vrdoljak, Aljoša Kunac, Maro Joković, Mile Smodlaka, Teo Đogaš, Pavo Marković, Samir Barač, Igor Hinić, Miho Bošković, Josip Pavić.
STRUČNI STOŽER: izbornik Ratko Rudić; pomoćni trener Milorad Damjanić; trener vratara i video-analiza Zoran Kačić, fizioterapeut Damir Luketić i liječnik dr. Dinko Pivalica.
PUT DO ZLATA:
1. kolo: Hrvatska – Južnoafrička Republika 13:5
2. kolo: Hrvatska – Australija 10:9
3. kolo: Hrvatska – SAD 10:8
Četvrtfinale: Hrvatska – Rusija 13:3
Polufinale: Hrvatska – Srbija 10:7
Finale: Hrvatska – Mađarska 10:9 (produžetak)
Izvor:hrt.hr