‘Osobe koje obilazimo su nama sada kao obitelj. Tako ih doživljavamo, a i oni nas’, kazale su za Pogled.ba Mirjana Sesar, Ivana Šimić, Nada Blekić i Monika Boban – četiri gerontodomaćice koje se brinu za korisnike projekta pomoći starim i nemoćnim osobama, pokrenut u Grudama 24. listopada 2019.
Projekt pod nazivom ‘Program pomoći u kući’ pokrenut je na inicijativu načelnika Općine Grude Ljube Grizelja, i trenutno ima 25 korisnika. Većinom se radi o starijim osobama, ali i osobama s invaliditetom. Gerontodomaćice ih obilaze dva puta tjedno.
Uz četiri gerontodomaćice u projektu su još i dvije socijalne radnice Ljuba Grizelj i Marija Miloš, a glavna kooordinatorica programa je Draženka Prlić.
Ovim programom starijim i usamljenim osobama općina Grude želi podići kvalitetu života.
Pomoć podrazumijeva održavanje higijene prostora, unošenje ogrijeva, nabavka namirnica, plaćanje računa, odlazak s njima liječniku, kupovina lijekova…
– Pripremali smo projekt godinu dana, a ugledali smo se na praksu koja već postoji u Republici Hrvatskoj. U suradnji s mjesnim zajednicama na području općine Grude, kao i župnicima, napravili smo anketu da vidimo koliko bi imali korisnika i jesu li zainteresirani za ovakav vid pomoći. Projekt je odmah zaživio bez problema, kazala je Draženka Prlić, dodajući kako su korisnici prezadovoljni uslugom.
– Jedna od obaveza Općine je briga o starim i nemoćnim osobama i činimo sve kako bi poboljšali njihovu kvalitetu života, kaže glavna koordinatorica projekta.
Projekt se financira iz proračuna općine Grude i na godišnjoj razini iznosi oko 100 tisuća maraka.
– S vremenom su nam se počeli javljati ljudi koji žele platiti uslugu, tako da imamo u planu i proširiti projekt u tom pravcu, ali bi se radilo o simboličnim iznosima, dodala je Draženka Prlić.
– Kroz ovo vrijeme vezali smo se za te osobe. Pomažemo im u svemu, ali njima je najvažnije da im netko dođe i porazgovara s njima, popije kavu, sasluša ih…, kažu nam gerontodomaćice.
– Ovaj posao nam zaista pruža zadovoljstvo. Ima teških trenutaka, kao i u svakom poslu, ali s njima smo sada kao sa svojom obitelji.
Da je zaista tako uvjerili smo se kod bake Joke (91).
Čekala ih je na vratima i osmijehom na licu.
– Što god poželim one mi urade, prezadovoljna sam i zahvalna Bogu na njima, kaže baka Joka koja je odmah na početku od svake tražila da na papirić napišu svoje ime i prezime.
– Tražila je to kako bi za svaku izmolila krunicu posebno, kaže nam Monika. – I svaki put kada izađemo iz kuće, ona moli za nas.
– Milo mi je kada mi netko dođe u kuću. Samo Boga molim da ne ukinu program, kaže baka. – Ljubav i lipa rič, to je najvažnije, a od njih to imam. One su mi kao obitelj, zaključila je baka Joka.
Izvor:pogled.ba