Lana Škrgatić, pod umjetničkim imenom Lana S., glazbenica je s bogatim iskustvom. Može se pohvaliti prvom nagradom na “North London piano competitionu”, nastupom u “The Purcell Roomu” u Londonu, u ulozi “Nancy” u mjuziklu “Oliver Twist”, nastupom u “The Albert Hallu” s London youth symphony orchestrom, a surađuje s mnogim bendovima, poput “Crvene jabuke”, pet godina nastupala je sa “Zabranjenim pušenjem”… a sada je ova pjevačica, koja vrhunski svira klavir, flautu, saksofon, odlučila uploviti u solo vode.

Premda se glazbom bavite dugo, u ovo, ne baš zahvalno vrijeme za glazbenike, krenuli ste u samostalnu karijeru, što je poprilično odvažno. Sigurno to nije bilo ni lako, ni jednostavno. Kako ste se odlučili za ovakav iskorak?

– Cijeli život sam u glazbi i ne mogu zamisliti svoj život bez glazbe. Do sada sam svirala u raznim projektima i bendovima, ali napokon sam se odvažila i skupila hrabrosti snimiti svoj autorski album i da sam znala koliko je to divno iskustvo, davno bih to bila učinila.

Uvijek sam balansirala između svoga dnevnog posla profesorice glazbene kulture u Američkoj međunarodnoj školi i večernjeg/vikend-posla glazbenice, tako da nisam stizala toliko skladati. Sve te melodije i ideje gomilale su se po glavi i mobitelu, ali tek kada je došla ova grozna korona, malo sam stala na loptu i napokon se posvetila kreativnom izražavanju kroz svoje tekstove i glazbu.

Nije lako utoliko što je to jako puno ulaganja, ali vjerujem da se, kad u nešto ulažeš ljubav, trud, vrijeme, iskren rad i novac, to kad-tad vrati. Odlučila sam se na ovaj iskorak najviše na nagovor mame, koja me dugo godina davi da snimim svoje pjesme, pa, evo, moram priznati da sam joj zahvalna.

image

Uz to što ste pjevačica, vaša posebnost je da ste i multinstrumentalistica, a sigurno vam je pomogao i rad s glazbenicima iz Crvene jabuke, Zabranjenog pušenja i brojnih drugih. Koliko je njihova glazba imala utjecaj na vaše stvaralaštvo?

– Da, sviram nekoliko instrumenata, što mi je sigurno pomoglo u dosadašnjim angažmanima. U “Zabranjenom pušenju” bila sam gotovo pet godina, i to razdoblje moga života pamtim po najljepšim trenucima na pozornici i nezaboravnim iskustvima po turnejama.

Sejo Sexon me puno inspirirao što se tiče tekstova i sigurno da je imalo utjecaja na moj sadašnji rad, jer ja nikada prije nisam pisala tekstove.

S “Jabukom” surađujem i dalje, i svakako me i ta suradnja inspirira – Žera će čak biti i gost na jednoj pjesmi koju sam napisala o Sarajevu.

ŠKOLOVANJE U BRITANIJI

Kako biste publici pobliže opisali vaš samostalni rad? Kakvi su vam planovi nakon pjesme “Naš svijet”, koju ste nedavno “izbacili”?

– “Naš svijet” je pjesma koja najavljuje moj prvi album, koji izlazi početkom lipnja, na kojem će se naći razni stilovi i emocije. To je vesela, lepršava pjesma koja govori o novoj ljubavi i sreći, ali na albumu će biti i tuge i nostalgije…

Plan je svakako izbaciti album i, naravno čim se to bude moglo, svirati live nastupe te polako upoznavati ljude sa svojim pjesmama i pokušati podijeliti tu ljubav prema glazbi s drugima.

Na albumu će biti i nekoliko pjesama na engleskom jeziku, zatim par pjesama s utjecajem “ex yu” suradnji, pjesme o ljubavi i jedna intimna pjesma za mog oca, s kojim sam bila jako vezana. Jedva čekam zasvirati i zapjevati uživo! Trenutačno se uz školu gdje radim fokusiram na snimanje, stvaranje i pokoji online event.

Svoje glazbeno iskustvo stjecali ste u inozemstvu. Kakva iskustva nosite otamo i koliko su vam pomogla u karijeri?

– Školovala sam se u Velikoj Britaniji od svoje 11. godine pa sve do završetka akademije (“The Purcell school of music” u Londonu i “The Royal Scottish Conservatoire” u Glasgowu). Iskustvo i znanje koje sam tamo stekla zaista je neprocjenjivo i prezahvalna sam što sam imala tu mogućnost, što sam dobila stipendije, i što sam, na kraju krajeva, imala podršku svoje obitelji da od tako rane dobi živim sama u internatu u drugoj državi.

Mislim da mi je tempo koji sam imala u tim institucijama omogućio da živim kako živim sada i da mi ništa nije teško ako je vezano uz glazbu. Sigurno da su mi ta iskustva pomogla da ostvarim karijeru jer predajem u struci na engleskom jeziku i uz to aktivno sviram, zbog čega se smatram velikom sretnicom.

Kako vam se sviđa domaća glazbena scena? Što je po vašem guštu, a što joj možda predbacujete?

– Kao i na svakoj glazbenoj sceni, ima pjesama i izvođača koji mi se jako sviđaju i rado pratim njihov rad. Odrasla sam na stranim grupama kao što su “Rage Against the Machine”, “Metallica”, ali i na popu Michaela JacksonaPrincea

A što se tiče domaće scene, najviše sam voljela Dina Dvornika. Sada mi je trenutačno skroz dobar Matija Cvek, ali volim čuti i neku staru pjesmu od Zorice Kondže, uz neko dobro vino, recimo.

Moji učenici često stvaraju svoju glazbu preko raznih platformi kao što je Ableton ili Fruity loops, pa učim i o trapu itd… Iako to nije stil glazbe u kojem se ja vidim.

Iskustva s pozornicom imate, no solo nastupi ipak su nešto drugo. Planirate li uskoro jedan takav, makar znamo da je to nezahvalno i pitati, a kamoli realizirati?

– Jedva čekam solo nastupe, s “Crvenom Jabukom” ili pak sa svojim ženskim sastavom C.U.R.E. Stvarno sam se zaželjela live svirki, kao, vjerujem, i svi glazbenici… Planiram solo nastupe i jako im se radujem jer bih voljela, uz svoje autorske pjesme, s publikom podijeliti i neke obrade na svoj način, kako bih se predstavila kroz to što jesam što iskrenije.

U kojim izvođačima pronalazite inspiraciju?

– Što se tiče saksofona, to je definitivno Candy Dulfer! Obožavam je i životni sam mi je zasvirati uz nju. A inače me zaista mnogi izvođači inspiriraju, poput Skunk Anansie, PinkAlicie Keys

Ali i volim čuti dobru klapu kada sam u nekoj finoj konobi… Sve ovisi o raspoloženju. Inspirira me sve što je iskreno i što daje određenu emociju.

PIŠE ANITA MATIĆ/slobodnadalmacija.hr