Kakve probleme imaju Hrvati u Vojvodini i Srbiji, zašto ih nema u tijelima političke vlasti te kako surađuju sa srbijanskim predsjednikom Aleksandrom Vučićem, neka su od pitanja koja su postavljena u emisiji “Nedjeljom u dva”. Gost Aleksandra Stankovića bio je predstavnik vojvođanskih Hrvata Tomislav Žigmanov.
– Iz medija smo saznali da je osoba koja je prijetila predsjednici Hrvatskog nacionalnog vijeća otkrivena i privedena. Ne znamo ishod postupka. Osoba koja je uputila poruku našem Savezu da će “doći s automatskom puškom i pobiti nas kao stoku” – o tom postupku, njegovu razrješenju nemamo nikakvu informaciju. Ne samo da nemamo adekvatno djelovanje pravosudnih tijela nego cijeli taj proces, mučan za nas, nije imao nikakvu aktivnost predstavnika vlasti u smislu zaštite ni osudu. To su strukturalni deficiti kad je u pitanju etnički motivirano nasilje ili govor mržnje u RS-u. S time se ne mirimo, ukazujemo i želimo da se s takvim praksama prekine i ono što je ključno da ni gestama, ni riječima ni djelovanjem ne dajemo nikakav povod za tu vrstu odmazde, rekao je.
Prijetnje na društvenim mrežama
– Nisu bile samo na društvenim mrežama. Dobiti na službenu e-mail adresu stranke poruku. Voljeli bismo da možemo djelovati unutar institucija sistema, da smo dionici procesa gdje se odlučuje, da smo dio rješenja problema, a ne da izvan struktura, izvan bilo kakvih sudjelovanja u procesima gdje je moć da budemo uvijek na nekoj ledini, gdje smo uvijek u riziku da djelujemo s ulice, gdje uvijek moramo ukazivati da imamo problema umjesto da smo u prilici unutar institucija mi djelovati s osnaženih pozicija moći i s druge strane da možemo onda posredno, lobistički, sudjelovati da netko unutar sustava reagira. Ovako kao da se čeka da mi nešto učinimo, što je legitimno, legalno, demokratski – da bi napravio neku vrstu incidenta. Ne da bismo se mi uplašili, nego da bi se stavilo u funkciju osnaživanja negativnog raspoloženja unutar Srbije prema hrvatskom narodu, što pridonosi mobiliziranju u političkom polju i s druge strane da bi se hrvatsko-srpski odnosi, područje uvijek trusno, na neki način doveli u pitanje, istaknuo je.
O Bunjevcima i službenom jeziku
– Ja sam Bunjevac, A. G. Matoš je Bunjevac, Ivan Antunović je Bunjevac… Tri četvrtine Bunjevaca osjećaju se Hrvatima. Bunjevci su priznati kao Hrvati svugdje osim u RS-u. To je nasljedstvo Miloševićeva režima koji je htio umjetnim utjecajem u identitetski prostor hrvatske zajednice intervencijom države razbiti naše sinergijske i simbolične potencijale. Ono je u posljednjih 30 godina imalo vrhunce i padove. Sada je vrhunac pokušajem uvođenja tzv. bunjevačkog jezika – koji je dijalekt, koji nema potencijal da bude službeni jezik, koji se ne smije nazvati jezikom u stručnom smislu da se uvede. Pa naravno da se moglo očekivati da se mi tomu usprotivimo, rekao je.
Izvor:hrt.hr