Javnost se već pomalo umorila od višekratnih ponavljanja i recikliranja stavova tzv. probosanskih lobista i njihovih medija koji imaju zadaću baviti se pristranim tumačenjima pravnih i političkih okolnosti u kojima svi zajedno u ovakvoj BiH turobno životarimo. Naravno, u tom kontekstu se treba negativno govoriti i o nastojanjima da se implementira odluka Ustavnog suda BiH u predmetu ‘Ljubić’, a primjećuje se kako spominjanje presude suda u Strazburu (Sejdić-Finci i ostali) za te iste “analitičare” nije više toliko interesantno. Gotovo nevjerojatno zvuči da„…stručnjak za ustavno pravo iz Graza i stručnjak za bosanski ustav Joseph Marko“ kaže da je „legitimno predstavljanje Čovićev izum bez ikakvog pravnog osnova”!
Piše: Josip Merdžo, za Hrvatski Medijski Servis
Da je “uvaženi lobistički profesor” pročitao odluku Ustavnog suda BiH U-23/14 (“Ljubić”) mogao bi na najmanje 12 – dvanaest mjesta vidjeti kako Ustavni sud koristi termin “legitimno političko predstavljanje” i da za to očito ima jaku pravnu osnovu. Suštinsko pitanje demokratskog predstavljanja je temelj demokracije i parlamentarizma. U višenacionalnoj državi to po sebi ima poseban značaj. Predstavljanje građana se regulira kroz predstavnička tijela od općinskih vijeća, županijskih skupština, entitetskih zastupničkih i državnog zastupničkog doma, a predstavljanje ustavom definiranih konstitutivnih naroda kroz domove naroda.
Međutim, nije problem samo u terminu za koji “stručnjak za ustavno pravo” Joseph Marko kaže da je izmišljen od strane jednog lidera političke stranke nego je problem što Ustavni sud BiH vrlo jasno definira i način na koji se legitimno predstavljanje realizira: … pravo na demokratsko odlučivanje koje se ostvaruje legitimnim političkim predstavljanjem mora biti utemeljeno na demokratskom izboru delegata u Dom naroda Federacije Bosne i Hercegovine onog konstitutivnog naroda koji predstavlja i čije interese zastupa. E to je ono što smeta Marku i onima za čije interese piše.
Naravno, tu se ne staje nego je potrebno napisati budalaštinu kako pet presuda ECHR-a (Sejdić-Finci, Zornić, Pilav, Šlaku i Pudarić) kojima se traži prestanak diskriminacije uz korekciju Ustava, te da bi Čović sa svojom idejom “legitimnog predstavljanja”, doveo do suprotnog, naime do daljnje etnizacije i podjele države.
Pokušaj Marka, i ne samo njega jer se na ovim temama radi koordinirano, je da se suštinski stav Ustavnog suda BiH o legitimnom demokratskom predstavljanju nametne javnosti kao stranački interes HDZ i njihovog predsjednika gubeći iz vida da su sve stranke Hrvatskog narodnog sabora (HNS BiH) jednoglasnog stava da se način popune izaslanika u Dom naroda FBiH mora uskladiti s odlukom Ustavnog suda u predmetu “Ljubić” uz eliminiranje postojeće diskriminacije po pitanju odluka ECHR-a. Trenutno, probosanska vrhuška ne pokazuje spremnost aktivno sudjelovati u tom procesu.
Zanimljiva je i opetovana tvrdnja “stručnjaka za ustavno pravo” kako je odluka Ustavnog suda u predmetu “Ljubić” već provedena!?
On smatra kao je samim činom brisanja neustavnih odredbi Izbornog zakona BiH, o izboru izaslanika u Dom naroda FBiH, ta priča završila. Zašto Joseph Marko nije nešto takvo ustvrdio i u predmetu U-9/09 kada je Ustavni sud proglasio neustavnim dio Izbornog zakona BiH i pravila za izbor vijećnika Grada Mostara? Zašto smo čekali devet godina da Parlamentarna skupština BiH postupi po nalogu Ustavnog suda i izmijeni Izborni zakon BiH kako bi se izbori proveli? Ustavni sud je i u tom slučaju donio rješenje kojim su neustavne odredbe brisane iz Izbornog zakona BiH pa nikome nije palo na pamet da kaže kako je time ispunjena odluka Ustavnog suda u predmetu Mostar.
Na istovjetan način treba postupiti i u predmetu ‘Ljubić’, bez obzira na nadležnosti Središnjeg izbornog povjerenstva, jer odluka Ustavnog suda na to obvezuje, a rješenje tog istog suda o brisanju neustavnih odredbi samo potvrđuje:
– Ustavni sud konstatira da je rok za izvršenje Odluke broj U 23/14 od 1. prosinca 2016.godine istekao 30. lipnja 2017. godine.
-Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine nije obavijestila Ustavni sud da su neustavne odredbe Izbornog zakona Bosne i Hercegovine usklađene s Ustavom Bosne i Hercegovine.
Joseph Marko naziva Komšića ‘neetničkim političarem’ zaboravljajući na ustavnu odredbu po kojoj se taj isti trebao izjasniti kao Hrvat da bi sjedio tamo gdje sjedi.
Na to se nadovezuje obvezno spominjanje europskih normi i vrijednosti uz zabrinutost “ako bi države članice EU prihvatile nešto što leži izvan europskih vrijednosti, koje svi u EU dijele, poput jednakosti svih građana, ljudskih prava, temeljne slobode i demokracije, to bi bilo vrlo opasno i neprimjereno za samu Europsku uniju”.
Uporno se želi zanemariti i, ako je ikako moguće, ne spominjati suštinu i temelj na kojem počiva Bosna i Hercegovina, a to su njeni konstitutivni narodi, odnosno to je 97% njenih građana. Ustavni sud BiH je u postupku donošenja odluke o neustavnosti odredbi o izboru izaslanika za Dom naroda FBiH ponovio i stav Venecijenske komisije Vijeća Europe: Temeljna zadaća Doma naroda je zaštita konstitutivnosti naroda. Nadalje, prema Ustavu Federacije, Federacija se sastoji od federalnih jedinica (kantona). Međutim, bez obzira na navedeno, Dom naroda nije Dom federalnih jedinica nego Dom konstitutivnih naroda.
U kontekstu nedavnih pro-ratnih istupa pro-bosanskih predstavnika vezanih uz polupostojeći Janšin non-paper, koji u suštini ne odudara od stavova bivšeg američkog državnog tajnika Henry Kissingera, bilo bi sigurno puno bolje okončati dogovorene razgovore o izmjeni Izbornog Zakona BiH, uz uklanjanje diskriminacije sukladno odlukama ECHR-a, nego trošiti vrijeme i energiju na nepotrebnu i neproduktivnu galamu o mirnom ili nemirnom razlazu i samoreklamiranju tko je patriota a tko izdajnik.
Jer, ako se ne dovrši posao izmjene Izbornog zakona, otklanjanja diskriminacije uz uvažavanje preambule Ustava BiH do momenta raspisivanja narednih općih izbora, neka nam je Bog na pomoći uz konstataciju kako je bh. žaba već skuhana.
NAPOMENA: Autor je glavni tajnik Hrvatskog Narodnog Sabora BiH.
/HMS/