U Kijevu je obilježena 30. obljetnica uspostave tamošnje Policijske postaje – usred neprijateljskog okruženja – u kninskome kraju, u kojemu lokalne srpske vlasti nisu priznavale demokratski izabranu hrvatsku vlast. 


Cijela je hrvatska, ali i međunarodna javnost pratila zbivanja u Kijevu, koje je postalo simbol borbe za neovisnost i slobodu Hrvatske. Sjećanje na branitelje i civile koji su slobodu platili – najvišom cijenom.

Uspomene su navirale i zbog kišnog neba. Baš su se po sličnome vremenu 28. travnja ’91 policijske snage preko brda probile do opkoljena Kijeva.

– Najveći značaj policijske postaje Kijevo je u tome da smo došli tu i rekli ovo je Hrvatska, naglasio je bivši zapovjednik obrane Kijeva Marinko Čavka.

– Prije trideset godina je uopće teško zamisliti onaj mali broj hrabrih ljudi koji su imali – malo je reći hrabrosti – i ludosti i hrabrosti i srca i nade da se upuste u nešto što je izgledalo nemoguće, istaknuo je predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović

Jer živjelo je Kijevo u okruženju još od kolovoza ’91 i tzv. balvan revolucije. Pa su hrvatsku policiju i postaju držali kao – malo vode na dlanu!

– Stanovništvo Kijeva i policija bili su zajedno u toj policijskoj postaji. Policajci su čuvali narod, narod je čuvao policiju, poručio je Čavka.

Opkoljeni sa svih strana – brojnim neprijateljskim snagama i moćnim naoružanjem – živjeli su Kijevljani 375 dana – bez struje, vode, hrane, lijekova i medicinske pomoći!

– U Kijevu je pokazana sva bestijalnost velikosrpske agresije i onog što nas je čekalo, dodao je.

Trpjeli su svakodnevni teror – svjedočio je tada policajac Jure Teskera. 

– Ovdje mi je, prije dvije noći, pucano iz teškog oružja. Razbijeni su mi prozori na kući, kazao je tada.

Danas nam kaže – izdržali su tako do 26. kolovoza ’91! Više nisu mogli!

– Morali smo se ili povući ili izginuti! Donijeli smo odluku da se povučemo priko planina. Ali opet evo, fala dragom Bogu, mi smo se vratili na svoje, rekao je policajac iz Kijeva Jure Teskera.

– Kijevo je u novijoj povijesti zabilježeno kao simbol otpora , a nepokoreno dinarsko srce još uvijek kuca. Nažalost danas ovdje nisu svi koji su zaslužni za slobodu, naglasila je načelnica Općine Kijevo Lidija Slavić.

Žilavi Kijevljani nadaju se boljoj budućnosti, pod okriljem najvišeg vrha Hrvatske i novoproglašenog Parka prirode Dinara. Čije sjedište priželjkuju upravo u – Kijevu!

Izvor:hrt.hr

error: Content is protected !!