Odlazak zdravstvenih radnika uvijek zabrinjava, posebno u doba pandemije. O značaju ovog deficitarnog kadra i aktualnoj situaciji, govorio je Denis Imamović, anesteziolog iz Opće bolnice Abdulah Nakaš. Navodi da je najbitnije da anesteziolozi koji su napustili KCUS ostanu u BiH.
-13 ljudi ako napusti ovu zemlju, to je nama veliki udar. Hoće li oni raditi u Mostaru, Banjoj Luci, Sarajevu, u Općoj bolnici, Kliničkom centru, to je totalno nebitno. Bitno je da ti ljudi ne odu vani. Onda nećemo moći nadoknaditi. Ja se radujem dolasku nekih od tih ljudi koje osobno znam, s kojima se družim. Valjat će pacijentima, valjat će osobno meni da poboljšam možda svoje usluge koje pružam pacijentima. Tako da stvarno ono što je najbitnije za građane ovog grada je da ti ljudi ostanu raditi u ovome gradu., kazao je Imamović koji naglašava da ovo nije problem Sarajeva, nego cijele BiH.
-Zdravstveni sistem u cijeloj državi je ovakav. U manjim mjestima je još gore. Imate u malim mjestima po možda 4-5 anesteziologa koji drže bolnice. To je po 10, 12 dežura. Ljudi se lome od posla. I onda, kažem, ako i jedan anesteziolog od ovih 13 napusti ovu zemlju, to je gubitak ove zemlje, poručuje.
O značaju profesije kojoj se bavi kaže da je ona bila izuzetno važna i prije pandemije.
-Nažalost, nas je ova pandemija gurnula nekako na to prvo mjesto po važnosti. I sve neke afere i sve što se događalo, događalo se nekako preko nas. Anestezija je jedna divna grana medicine. To je i temelj i krov i potporni zid svake bolnice. Malo koji doktor želi biti anesteziolog, ali sticajem prilika postanete i zaljubite se u to. Anestezija je nešto fantastično. Covid nas je natjerao da mi budemo ti koji ćemo raditi sa najtežim pacijentima.
Kad pacijent dođe u Covid intenzivnu njegu on je u veoma teškom stanju. Mi smo imali po 12 pacijenata na raznim modusima ventilacije. Vi morate tim obiteljima javiti na telefon da taj njihov otac, brat, neko, možda sutra neće biti živ. I to je svaki dan trajalo. Mi jedva čekamo svi da se vratimo na neku normalu. Da idemo ponovo u operacisjke blokove, na endoskopije. Neke stvari gdje se mi ojsećamo korisno. Ovaj Covid nas je nažalost natjerao da radimo nešto na šta nismo bili spremni. To je oboljenje na koje se ne možete spremiti. Nadamo se da će ovo što prije proći, poručuje dr. Imamović, prenosi FTV.
Pojašnjava da su anesteziolozi dobijali pacijente kada je njihovo stanje već izuzetno teško i zahtijeva intenzivno liječenje.
-Ti pacijenti su doslovno na ivici života i smrti. Mi smo išli na odjel, kad se neki pacijent izvukao, jednostavno da ga vidimo, daje nam dodatni elan da se još više potrudimo. Nažalost, ova nas je pandemija naučila da je život vrlo kratak. Pandemija nije ni birala. Mi smo se svi smijali kad je to bilo u Kini, to je kao daleko od nas. Međutim kad je došlo na naša vrata vidjeli smo da nam umiru braća, sestre, rođaci. Vi sad nemate u Sarajevo nekoga da ne zna nekoga tko je umro od Covida. Vrlo je ovo teško bilo. Vi dođete ujutru, kolega vam preda uglavnom loše vijesti. Onda vi ulazite tu, gledate te neke parametre, nalaze, gledate samog pacijenta. Nažalost vi ne možete biti u onoj opremi 6, 10, 12 sati. To je vrlo iscrpljujuće. Iskreno se nadam da će se ovo na neki način završiti. Ili cjepivom ili nekim imunitetom, jer ovaj sistem obolijevanja nijedan zdravstveni sistem u Europi ne može izdržati. A da ne govorim kod nas. U trenutku kad imate ovakav medijski linč prema zdratvsenim radnicima, onda morate zvati, objašnjavati ljudima koji ne znaju šta je aparat. Mi u Bosni danas svi sve znamo. Znamo svi sve o anesteziji, o epidemiji, sutra svi znamo voziti avion. Mi smo takav narod generalno. I vrlo je teško objasniti nekome zašto sam ja stavio nekoga aparat. Ovo je stvarno težak posao svuda. Anesteziologa je malo, kaže uz upozorenje da mnogo mladih liječnika napušta BiH i da ćemo imati deficit ljudi.
Izvor:federalna.ba