Bizarna diktatura pod imenom Jugoslavija imala je puno svojih “specifičnosti”. Izgrađena na smrti ljudi, zločinačkoj ideologiji i kultu ličnosti, uvela je u svoj Ustav nešto što svijet nije poznavao. Jugoslavenski diktator koji je izgradio u svijetu neviđeni kult ličnosti – Josip Broz Tito – izabran je predsjednika Jugoslavije i SKJ – bez ograničenja mandata, a njegova uloga je navedena u Ustavu iz 1974. godine.
Komunisti su usvojili tekst u Ustavu 1974. o Josipu Brozu Titu kao predsjedniku “bez ograničenja trajanja mandata” što znači da mu mandat nije bio baš ničim ograničen pa ni smrću. (“i poslije Tita Tito” uzvikivali su nakon njegove smrti).
Josip Broz Tito proglašen je predsjednikom “bez ograničenja mandata i Vrhovnim komandantom”, te je formirano Predsjedništvo SFRJ kao kolektivni organ upravljanja. Prvi put je u najvišem pravnom aktu države navedeno da SFR Jugoslavija ima himnu.
Novi Ustav je smanjio broj članova Predsjedništva sa 23 na 9 članova, po jednog iz svake republike i pokrajine, te predsjednika SKJ (koji je imao položaj ex-officio). Kasnije, pred raspad Jugoslavije, velikosrbi iz redova Saveza komunista pod vodstvom Slobodana Miloševića su ovo iskoristili za preglasavanje nad predstavnicima ostalih republika.
Sve to, usprkos bizarnosti i pravosudnom nasilju diktature, ne bi bilo toliko tragično da se ovdje ne radi o jednom od najvećih masovnih ubojica i zločinaca svijeta. Britanski Daily Mail je sastavio listu najvećih masovnih ubojica 20. stoljeća. Na vrhu liste su komunistički diktatori Mao Ce Tung i Staljin, a na trećem mjestu je nacistički vođa Adolf Hitler.
U njihovom društvu našao se i Josip Broz Tito, uz Pol Pota, belgijskog kralja Leopolda II., Kim Il Sunga, Idi Amina i druge.
Daily Mail navodi da je Tito odgovoran za smrt 570.000 ljudi, mahom političkih protivnika.
Vladao je Jugoslavijom 35 godina do kraja svog života kao pravi diktator. Nakon njegove smrti ta država se raspala u krvavom ratu, a Titova, jugoslavenska vojska (JNA), počinila je strašne zločine nad Hrvatima.
Tito još uvijek danas u Hrvatskoj ima svoje ulice i trgove. A u Zagrebu je tek zahvaljujući ulaskom stranke Neovisni za Hrvatsku u Gradsku skupštinu nedavno „izgubio“ najljepši gradski trg.
Izvor: narod.hr