“U posljednje se vrijeme, napose od pape Benedikta XVI., sve češće čuje kako je Europa izgubila ne samo vjeru nego i razum. Tu se Crkva suočava s novim problemom. (…) Tko zna, nije li vrijeme da se (…) potakne neka nova pobožnost da ih dopuni”, poručio je nuncij Lingua na otvorenju Ignacijeve godine

Počela je “Jubilarna Ignacijeva godina” u kojoj braća isusovci i cijela ignacijevska obitelj obilježavaju 400. obljetnicu kanonizacije sv. Ignacija Loyolskoga, osnivača Družbe Isusove. Otvorenje velike proslave bilo je točno 500 godina, odnosno pola tisućljeća, od događaja u Pamploni na dan 20. svibnja koji se u Družbi uzima kao početak procesa svečeva obraćenja. Za našu zemlju otvorenje “Jubilarne Ignacijeve godine” u srijedu navečer, 20. svibnja, predvodio je – u isusovačkoj crkvi Bezgrešnog Srca Marijina na Jordanovcu u Zagrebu – apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj nadbiskup Giorgio Lingua.

Nuncij Giorgio Lingua predslavio je euharistiju – zbog epidemijskih ograničenja, te dijelom i poruke same ‘Ignacijeve godine’ – u zajedništvu ponajviše s braćom, članovima, mladima i izaslanicima isusovačkih zajednica, udruga i prijatelja koji žive karizmu sv. Loyole.

Na svetoj misi, uz nuncija Lingu, koncelebriralo je 40-ak svećenika, biskup u miru mons. Valentin Pozaić i isusovački provincijal Dalibor Renić.

Geslo Godine je: „Vidjeti sve novo u Kristu“. To su riječi kojima je njihov utemeljitelj opisao svoju obraćeničku promjenu koja mu se počela postupno događati nakon nesreće koja ga je tada zadesila u Pamploni.

Središnja proslava bit će 12. ožujka 2022. godine, točno na 400. godišnjicu kanonizacije sv. Ignacija, a sve će završiti na liturgijski spomendan sv. Ignacija četiri mjeseca kasnije; 31. srpnja 2022. godine.

Predstavnik Svetoga Oca u Hrvatskoj u prigodnoj je propovijedi, uz ostalo, govorio o nasljedovanju Krista i kršćanskoj mudrosti čak i u kontekstu zagrebačkog potresa:

“Čak i ako se ponekad čini da naši planovi, naši najbolji projekti, naši snovi propadaju, čak i kada se središnja crkva provincije stvarno uruši i kada su obje glavne kuće u Zagrebu teško oštećene, ne smijemo zaboraviti da je On svojim utjelovljenjem ušao u našu povijest, da je preuzeo na sebe sve što je ljudsko i da je sve obasjano i preobraženo otajstvom njegova uskrsnuća”, naglasio je nuncij, nastavljajući:

“Taj ‘novi pogled u Kristu’ nije ništa drugo nego kršćanska mudrost. Kao što je rekao papa Franjo: ‘Mudrost je upravo to: milost da možemo gledati sve Božjim očima… gledati svijet, gledati prilike, događaje, probleme, sve, Božjim očima. To je mudrost.’”

Baš kao i Ignacijeva nesreća u Pamploni, ono što je izgledalo kao negativno postalo je pozitivno, sagledano “u Kristu”, u njegovu planu spasenja.

Nuncij je u tom smislu podsjetio i na Zakladu, za obnovu bazilike, koja je dobila ime po djevojci Anamariji Carević, jedinoj žrtvi potresa u Zagrebu.

Za njezinu majku je rekao da ju je doživio kao jaku ženu čija snaga dolazi iz sposobnosti da “vidi sve novo u Isusu Kristu”.

Hrvatskim isusovcima je iznio i ono što mu je već duže na srcu.

Povjerio im je, naime, svoju želju da kao najpoznatijim širiteljima pobožnosti Srcu Isusovu započnu još jednu, na poticaj samog Benedikta XVI., a na nakanu – kako je rekao – za Europu koja je izgubila ne samo vjeru nego i razum.

“U posljednje se vrijeme, napose od pape Benedikta XVI., sve češće čuje kako je Europa izgubila ne samo vjeru nego i razum. Tu se Crkva suočava s novim problemom. Očekuje se novi pristup Kristu i naviještanju evanđelja. Možda nije dovoljno promijeniti srce, nego treba spasiti i razum. Tko zna, nije li vrijeme da se u tom smislu, uz pobožnosti prema Isusovu Srcu i Božjem milosrđu, potakne neka nova pobožnost da ih dopuni. Pobožnost koja bi uključila pobožnost Isusovoj trnjem okrunjenoj Glavi o kojoj je govorila engleska mističarka i službenica Božja Teresa Elena Higginson, kada je, u skladu s primljenom objavom, rekla: ‘(Gospodin) mi je dao da shvatim da se trnjem okrunjenoj svetoj Glavi našega Gospodina treba klanjati i častiti je na poseban način, budući da je ona Hram Božje mudrosti i upraviteljska snaga osjećaja Svetoga Srca.’ Takva bi pobožnost uz Srce naglasak stavila i na razum, koji je tako ugrožen u današnjem čovjeku. I o tome treba ozbiljno razmisliti u ovoj jubilarnoj godini, koja nije samo sjećanje na prošlost, već i božanski izazov za budućnost”, iznio je nuncij Lingua i pozvao isusovce da se ujedno nadahnu patrom Generalom Arrupeom koji je umro prije 30 godina.

Njega su nazivali i drugim Ignacijem, postao je i sluga Božji te on kao svjedok i prorok, može biti nadahnuće u ovoj jubilarnoj godini, u ovom povijesnom razdoblju, u kojem se, kako kaže papa Franjo, ne događaju samo promjene u epohi, nego se rađa jedna nova epoha.

Provincijal Hrvatske pokrajine Družbe Isusove pater Dalibor Renić uoči euharistije je – izdvajamo – naglasio:

“Prije točno 500 godina jedna topovska kugla Injigu od Lojole prouzročila je tešku fizičku bol i razočaranje, ali uskoro urodila plodom duhovne utjehe i za njega i za široku kršćanstvu zajednicu.”

Naime, s tim danom otvorio se duhovni put koji nazivamo ignacijevska duhovnost i put služenja Kristovoj Crkvi koji se naziva ignacijevska karizma.

Provincija je nastavio da “slavimo, zapravo, 500 godina toga duhovnog puta”.

“Mi okupljeni večeras u crkvi Bezgrešnog Srca Marijina prepoznali smo u toj ignacijevskoj duhovnosti nadahnuće za vlastite životne puteve, a u ignacijevskoj karizmi način kako služiti u Katoličkoj Crkvi.”

Izvor:IKA