Rukometaši ljubuškog Izviđača su ukupno osmi put (2000., 2002., 2004., 2005., 2016., 2018., 2019., 2021.), osvojili naslov prvaka Bosne i Hercegovine i tako preskočili sarajevsku Bosnu koja je skupila 7 naslova.
U posljednjoj, odlučujućoj utakmici su savladali Krivaju u Zavidovićima sa 28:23.
Bila je nervozna utakmica na otvaranju s obzirom na veliki ulog. Bili smo statični u prvih 10 minuta, a nikad življi je bio golman Matej Mandić koji nas je održao u egalu. Kasnije smo postojali samo mi na terenu. Međutim prvih 10 minuta je bilo jako stresno, komentar je trenera Tonija Čoline kojeg smo zamolili da se osvrne na kompletnu sezonu iza ekipe.
Mislim da smo mentalno bili čvršći nego je itko očekivao. Mislim da nas je period bez utakmica u lockdownu, od ožujka do lipnja prošle godine, dosta ojačao i ujedinio, pokazao da možemo sve izdržati. Nama je praktički svaki kiks u drugom dijelu značio da se opraštamo od utrke za titulu, a mi smo tad bili najstabilniji i najbolji. Ostali su kiksali, a mi smo bili čvrsto na nogama i svaku utakmicu pružali maksimum.
Nauk iz jeseni
Dodatno iskustvo su pokazali u proljetnom dijelu prvenstva u odnosu na jesen gdje su Skauti upisali nekoliko neočekivanih kikseva.
Prve polusezone smo napravili neke nevjerojatne kikseve, gdje smo gubili po jedan razlike. Tu smo sigurno trebali naučiti za sve ovo što se događalo poslije. Nismo dozvolili da ne naučimo ništa iz tih poraza. Stvarno smo dobro reagirali na svaki taj neuspjeh, kaže Čolina.
Borac je u ovo prvenstvo ušao kao veći favorit nego sezonu prije. Ostali konkurenti su također bili jaki, dobojska Sloga je osvojila jesensku titulu.
Meni imponira i drago mi je što je Borac angažirao Veselina Vujovića jer to daje težinu kompletnoj ligi, također i dolazak Marija Kelentrića u Slogu. Pokojni Edo Sirćo, potom Davor Kadić iz Slobode, Adem Bašić u Vogošći… sigurno da je bila čast igrati i biti motiviran protiv takvih trenera. Bez njih to sve ne bi bilo isto. Svako novo igračko i trenersko pojačanje kod konkurenata nam je imponiralo te bilo satisfakcija natjecati se s njima. Izazov je pripremati se za njih i igrati. To je super stvar za čitavu ligu, istakao je Čolina.
Fokus na Kupu
Nema predaha jer se idućeg vikenda u Tuzli igra Final Four Kupa BiH. Sloboda – Izviđač, Gračanica – Vogošća su parovi polufinala, a dan kasnije se igra finale.
Već se pripremamo samo za Slobodu, ona nam je puni fokus. Sloboda je osim nas među tri najozbiljnije ekipe, kolektiv koji može igrati odličan rukomet. Tu su reprezentativci Ovčina i Klis, uz Tufekčića, Suhonjića, Bečića, Halilkovića i sa Stojanovićem na golu je možda među najkvalitetnijim ekipama u ligi, što pokazuje i njihov plasman u prvenstvu, kao i u završnicu Kupa. Oni su jedna od rijetkih ekipa koja nas je dobila, tako da očekujem veliku borbu i nadam se našem slavlju, kaže Čolina.
S obzirom da je Sloboda uz to i domaćin završnice, ali i branitelj titule u Kupu, djeluje kao da je to finale prije finala.
Može tako nekome djelovati, ali ne smijemo podcijeniti Gračanicu i Vogošću. To su ekipe kojima je u zadnje vrijeme sav fokus na Kupu, tako da neće biti tako lako s njima, zaključio je Toni Čolina.
Nositelji naslova prvaka BiH
Titulu prvaka BiH je osvojio sljedeći kolektiv: Dijano Ćeško, Luka Bubalo, Ivano Pavlović, Filip Odak, Stipe Pavlović, Fran Pavlović, Petar Medić, Miloš Kos, Mihael Bebek, Matej Mandić, Mirko Mišetić, Ivan Herceg, Domagoj Alilović, Milan Vukšić, Nikola Primorac, Amir Muhović, Stjepan Jozinović, Ante Grbavac, Dragan Šoljić, Mladen Bošković, Ivan Miličević. Stručno vodstvo: Toni Čolina, Adis Jakić, Milan Tolić, Ante Bunoza, Denis Buntić i Nedan Zovak.
Ersan Bjedić/dnevni.ba