Mandat Valentina Inzka na dužnosti visokog predstavnika međunarodne zajednice u BiH bio je totalni fijasko i svi trebamo biti sretni što je napokon otišao iz naše domovine. Čitavo jedno desetljeće Inzko je otvoreno bio lobist bošnjačko-bosanske unitarističke politike koja uporno pokušava pravnim i institucionalnim nasiljem promijeniti karakter Bosne i Hercegovine.
Piše: Jurica Gudelj, Dnevnik.ba
Inzko je zapravo bio istinski sekundant u političkim procesima koji za cilj imaju političko, institucionalno pa i biološko istiskivanje Hrvata s teritorija Federacije BiH, odnosno njihovo svođenje na status “raje” iz Osmanskog carstva, te pretvaranje FBiH u unitarni enetitet pod bošnjačkom dominacijom.
Odobravanje platforme
Popis njegovih nedjela je podugačak, no “najzvučnija” su ona koja se odnose na formiranje platformaške Vlade FBiH kad je bivši visoki predstavnik ušao u tumačenje matematičkih zakona. Podsjetimo, u proljeće 2011. godine Inzko je utvrdio kako je 5 jedna trećina od 17 i time “ustoličio” platformašku Vladu FBiH koju su pored SDA činili još SDP, HSP i NS Radom za boljitak obitelji Lijanović.
Za one koji se ne sjećaju, u vrijeme nakon izbora 2010. godine bošnjačka politička klasa svim je silama pokušavala ugurati u Dom naroda FBiH šest svojih halal-Hrvata, odnosno ljudi koji se izjašnjavaju kao Hrvati a koji su bošnjačkim glasovima izabrani u županijske Skupštine da bi kasnije završili u Domu naroda. Kako bošnjačka politika nije uspjela “nahvatati” svojih 6 halal-Hrvata, obratila se Inzku da onda on promijeni matematiku te da 5 postane trećina od 17.
Naime, svaki od klubova konstitutivnih naroda u Domu naroda FBiH broji po 17 izaslanika, a najmanje jedna trećina izaslanika iz svakog od klubova potrebna je kako bi se imenovao Predsjednik FBiH koji onda imenuje mandatara za sastav Vlade FBiH da bi se naposljetku dobila Vlada FBiH. Bošnjačka politika svakako u cijelosti kontrolira klubove Bošnjaka, Srba i Ostalih te im je preostalo samo još da ovladaju i jednom trećinom Kluba Hrvata te da se FBiH pretvori u bošnjački nacionalni entitet.
Inače, Dom naroda je mjesto predviđeno za predstavljanje konstitutivnih naroda gdje svaki od Klubova ima pravo veta, odnosno pozivanja na mehanizam zaštite vitalnog nacionalnog interesa. Ljudi izabrani u Dom naroda moraju imati izravnu izbornu vezu s narodima koje predstavljaju. To je kasnije potvrdio i Ustavni sud BiH u presudi “Ljubić”.
U to vrijeme, 2010.-2011. godine, trajala je prava pomama za halal-Hrvatima. Bošnjačkoj politici nije bilo dovoljno što je uz sebe vezala crnokošuljaše iz HSP-a i Lijanovićevu NS Radom za boljitak. Uz sav mogući trud, Sarajevo je tad skupilo svega pet “svojih” Hrvata u Domu naroda i onda je na scenu stupio Inzko utvrdivši kako je i pet jedna trećina od 17 te je time odobrio formiranje notorne platformaške Vlade FBiH. Ostalo je povijest.
Pored toga, Inzko je iskoristio svaku moguću priliku u svojim međunarodnim kontaktima (kojih srećom nije bilo puno) da Hrvate Bosne i Hercegovine prikaže kao separatiste, iako su se oni sve ove godine borili samo za poštivanje Ustava BiH i Daytonskog mirovnog sporazuma. Međunarodni kolonijalni namjesnik u BiH nikad nije ni riječi rekao o problematičnosti fenomena Komšić, ali je zato (rasistički) predlagao da se napravi popis prava koja imaju Hrvati u BiH. Također, koristio je svaku moguću priliku da relativizira bošnjačku majorizaciju hrvatskoga naroda prikazujući Hrvate kao nesposoban narod koji sam sebi ne zna izabrati dobru vlast, pa je onda, eto, dobro što to u njihovo ime čine Bošnjaci. Lista njegovih poganih poteza je poduga i javnosti zapravo jako dobro poznata.
“Izvršni organ”
No, ono što se previđa je da te politike Inzko nije vodio samostalno. Riječ je o čovjeku koji je zapravo “izvršni organ” međunarodne zajednice u BiH i kroz njegovo djelovanje se najbolje može vidjeti što je međunarodni faktor, prvenstveno SAD i Velika Britanija, htio napraviti u BiH.
Nedvojbeno je da je bošnjačka politika više od 20 godina imala punu podršku Zapada da se majorizira i podjarmljuje Hrvate. Sve ove godine Zapad je podržavao bošnjačke ambicije o pretvaranju FBiH u unitarni entitet pod bošnjačkom dominacijom, podržavao je ubrzano demografsko osipanje Hrvata i sankcionirao svaku hrvatsku politika koja bi bila na tragu oštrijeg zauzimanja za vlastiti narod.
Pri tom se nije vodilo računa o “nus-proizvodima” takve politike. Nije se osvrtalo na činjenicu da su srpski separatizam i bošnjački unitarizam dvije strane iste medalje koje neminovno vode BiH ka (ne)mirnom raspadu. Nije ih zanimalo to što BiH iz dana u dan postaje sve podjeljenija na unutarnjem planu, kao ni bujanje otvorene mržnje prema drugom i drugačijem. Također, hrvatske težnje za srednjim putem, odnosno federalističkim pristupom uređenja unutarnjih odnosa u BiH te poštivanju Ustava i Daytona, uporno se etiketiralo separatizam.
Inzko nikad, niti jednom, nije osudio sarajevsko sotoniziranje hrvatskih intelektualaca, novinara, političara i svih drugih javnih osoba (sjetimo se hajke na kardinala Puljića) koje zagovaraju da se u BiH poštuju ustavne i daytonske odredbe o ravnopravnosti konstitutivnih naroda. Nikad nije upozorio na kršenje Ustava i protuustavno djelovanje koje stoji iza fenomena Komšić.
Ništa od toga Inzko nije sam ni smislio ni proveo. Sve je to zapravo izravna posljedica međunarodnih politika koje se roje u BiH i kojima je teško dokučiti posljednju namjeru.
Već 25 godina međunarodni faktor priča o stabilnosti BiH a čini sve da je destabilizira, priča o integraciji a pravio bi popis prava jednog naroda, priča o ravnopravnosti građana a građanima BiH hrvatske nacionalnosti oduzima osnovna građanska prava poput prava na nesmetan izbora vlastitih legitimnih predstavnika, priča o toleranciji i suživotu a prstom ne miče kad se sotonizira sve hrvatsko…
Raskšće
Društveno-politička situacija u BiH danas je došla do raskrižja. Ukoliko se nastavi po dosadašnjem kursu, vrlo brzo ćemo gledati vlastitim očima kako se država raspada uz sve posljedice koje uz to idu. Međunacionalni odnosi su na razini onih kakve smo gledali 1993. godine i jedna iskra bit će dovoljna da bukne plamen. Ogromna odgovornost što se uopće nalazimo u takvoj situaciji leži na međunarodnom faktoru kojeg visoki predstavnik utjelovljuje.
Stoga je sada i ogromna odgovornost na leđima gospodina Christiana Schmidta koji dolazi naslijediti Inzka. Prema svemu što se do sada moglo saznati, Schmidt je čovjek s integritetom za razliku od Inzka kojeg je političkog Sarajevo “vodalo k’o mečku”.
Hoće li Schmidtov dolazak značiti i promjenu međunarodne politike prema BiH vidjet ćemo jako brzo i to na pitanju izmjena Izbornoga zakona. Ako odmah po preuzimanju dužnosti Schmidt nedvosmisleno kaže kako se Izborni zakon treba mijenjati u skladu s presudama Ustavnoga suda BiH onda ćemo znati da je međunarodna zajednica odlučila poštovati institucije Bosne i Hercegovine, Daytonski mirovni sporazum kao i same stanovnike ove zemlje. Ako pak krene tumačiti kako je Hrvatima u BiH dobro te kako im treba popisati prava, onda je jasno da se nalazimo u brodu koji je već potonuo, samo nama nitko ništa o tomu nije rekao.
/HMS/