Predugo radno vrijeme smrtonosno je za stotine tisuća ljudi diljem svijeta i riječ je o trendu koji bi se mogao pogoršati zbog pandemije koronavirusa, upozorili su iz Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), piše Večernji list BiH.

Rezultati prve ikada provedene globalne studije o smrtnosti povezane s predugim radnim vremenom objavljeni u časopisu “Međunarodno okruženje” pokazuju kako je 2016. oko 745.000 ljudi preminulo od moždanog udara ili srčanih oboljenja zbog predugog radnog vremena, gotovo 30% više nego 2000. godine, prenosi Reuters.

Zakon jasan

– Radno vrijeme od 55 ili više sati tjedno predstavlja ozbiljan zdravstveni rizik.

Namjeravamo iskoristiti to saznanje kako bismo potaknuli na akciju i dodatno zaštitili radnike – izjavila je Maria Neira, direktorica Odjela za životnu okolinu, klimatske promjene i zdravlje. U ovoj studiji, koju su u 194 zemlje svijeta zajednički proveli SZO i Međunarodna organizacija za rad, navodi se kako sredovječni muškarci čine 72% od ukupnog broja žrtava. Iz SZO-a je najavljeno kako će, u skladu sa saznanjima iz ove studije, nastojati poboljšati svoje radne propise. Kašnjenje plaća, prekovremeni rad, čekanje ugovora, neplaćeni rad praznicima i u slobodne dane, uskraćivanje prava na godišnji odmor ili rodiljski dopust i dalje su gorući problemi radnika u BiH. I u Republici Srpskoj i u FBiH radno vrijeme se raspoređuje na pet odnosno šest radnih dana i traje 40 sati tjedno. U praksi se, međutim, pokazalo, što je potvrdila Analiza radnog zakonodavstva u BiH, kako su radno vrijeme i njegovo trajanje prava iz radnih odnosa koja poslodavci najčešće krše.

Obespravljeni radnici

Položaj radnika u BiH nikada nije bio teži, jednoglasni su u ocjeni radnici, građani i sindikalisti. Plaće su im nedovoljne i za puko preživljavanje, nemaju ni osnovnih prava. Istina, postoje na papiru, a iživljavanja i maltretiranja od poslodavca dio su svakodnevice velikog broja bh. radnika. Istraživanje provedeno uz potporu Zaklade “Friedrich Ebert” u BiH, potvrdilo je ono o čemu se, kao o javnoj tajni, govori već godinama. Tekstilci i obućari trpe svašta samo kako bi sačuvali kakav-takav posao.

Prekovremeni rad nije plaćen, a tko odbije na poslu ostati onoliko prekovremeno koliko poslodavac želi ili vikendom, zajamčen mu je otkaz, a time i ostanak bez ionako mizerne plaće. Istraživanjem, koje su u prvoj polovini prošle godine provele Bojana Trninić i Jelena Vukelić iz Helsinškog parlamenta građana Banje Luke, obuhvaćeni su radnice i radnici triju tvornica, dviju u RS-u i jedne u FBiH. U jednoj od tih triju tvornica za redoviti posao radnici zarade manje od zakonskog minimuma, neki i s prekovremenim radom primaju plaću manju od minimalca.

I zakonom zajamčeno pravo na godišnji odmor je, navodi se, samo mrtvo slovo na papiru. Godišnji odmor u ovoj grani često je kolektivni, tako da radnici na odmor idu kad im poslodavac odredi. Samo je jedan od radnika rekao kako je iskoristio svoj puni godišnji odmor. Ostali navode kako su koristili od sedam do deset dana godišnjeg odmora iako je zakonski minimum 20 dana.

Izvor:vecernji.ba