“Samoća i žaljenje su naši najgori neprijatelji; ako im se predamo, nikada nećemo učiniti nešto mudro na ovom svijetu.”

Riječi su to Helen Adams Keller, poznate američke književnice i aktivistice, koja je umrla na današnji dan 1. lipnja 1968.  

Krajem 19. i početkom 20. stoljeća impresionirala je stručnu i širu javnost, te je postala uzorom i simbolom upornosti u svladavanju ograničenja s kojima se susreću osobe s invaliditetom, pružajući potporu i ohrabrujući sve one koji su dijelili sličnu sudbinu.

Helen Keller bila je zdravo dijete, no, u dobi od 19 mjeseci oboljela je od upale moždane ovojnice i jedva je preživjela. Posljedica bolesti bio je trajni gubitak vida i sluha. Put iz mraka počela je nalaziti 1887. u dobi od sedam godina. Kao nadprosječno inteligentno dijete naučila je donekle brinuti se o sebi, postajala je i sve svjesnija da njenom životu nešto „nedostaje“.

Roditelji su ju poslali u slavnu bostonsku školu za slijepe, Perkins Institute, u nadi da ce se tamo naći netko tko ce joj moći pomoći  u obrazovanju. Taj „netko“ bila je Anne Mansfield Sullivan koja je u djetinjstvu jednako imala problema s vidom i pohađala Perkinsonovu školu za slijepe. Kad ju je Anne upoznala, bila je neobuzdano, razdražljivo dijete koje se i zbog najmanjeg povoda znalo žestoko razbjesniti.  Sve dok nije pronašla način kako doživjeti svijet oko sebe.  Odlučna Anne i neočekivano bistra Helen za samo nekoliko mjeseci komunicirale su jedna s drugom uz pomoć abecede na prste i rudimentarnog rječnika temeljenog na Brailleovom pismu.

“Posrćem, padam, ustajem… Teškom mukom nastavljam dalje, ali idem naprijed… Sve sam željnija i sve više i više se penjem. Nazirem sve širi horizont. Svaka je borba – pobjeda.”

Tim je riječima Helen Keller opisala svoj studij na koledžu Radcliff na kojem je 1900. do 1904. studirala strane jezike i povijest, specijalizirajući se za englesku književnost. U vrijeme studija nastaju i prva njezina djela.

Samo 10 godina nakon što je uz pomoć Anne Sullivan naučila svoju prvu riječ, Hellen Keller diplomirala je s najvišim ocjenama i postala prva gluha osoba koja je uspjela dobiti diplomu.

Gluhoslijepa osoba, Hellen Keller napisala je sedam knjiga. Iako nikada nije čula zvuk, savladala je nemoć svojih glasnica i odlično naučila engleski, francuski i njemački.

Autobiografska knjiga Povijest mog života (1902.) postala je pravi bestseler i prevođena je na mnoge jezike. Početkom 60-ih godina povlači se iz javnosti.

Umrla je 1. lipnja 1968. u 88. godini života, a potkraj svog neobičnog i uzbudljivog života izjavila je:
“Slijepa sam, ali vidim; gluha sam, ali čujem.”

Uistinu, njezin bijeg iz „zatvora“ kako je sama nazivala svoju hendikepiranost bio je velika životna pobjeda!

Izvor: narod.hr