Iris Ćorić je članica Sveučilišnog karate kluba Neretva i studentica druge godine preddiplomskog studija poslovne ekonomije. Također je dobitnica nagrade za Najbolju sportašicu grada Mostara 2020. godine, kao i dobitnica Rektorove nagrade Sveučilišta u Mostaru. Karate smatra vrlo bitnim dijelom svog života, a njime se počela baviti još u ranom djetinjstvu.

„Za karate sam se zainteresirala kad sam imala 5 godina. Cura iz kluba je živjela u mom ulazu i jednu večer sam je srela u kimonu i zanimalo me šta je to. Otišla sam pogledati trening i izdržala samo pola treninga sjedeći na klupi dok nisam utrčala raditi s njima“, otkriva Iris.

Svojim talentom se istaknula već na samom početku.

„Prvi turnir mi je bio u Mostaru. Radila sam ga s osam godina, ali su napisali da sam starija jer nije bilo tako male kategorije. Tu sam osvojila zlato“, prisjeća se.

Iako joj je tek 20 godina, iza Iris se nalazi bogata karijera. Deset zlatnih, pet srebrnih i još nekoliko brončanih medalja na državnim prvenstvima te dvije bronce i zlato s balkanskog prvenstva samo su neke od medalja koje je osvojila u skoro 15 godina bavljenja karateom.

„Na prvo svjetsko prvenstvo sam otišla s četrnaest godina, u Indoneziju. To mi je bio prvi veliki turnir. Konkurencija je bila ogromna i bila sam deveta. Kada sam nakon toga ušla u juniorke, bila sam sedma na europskom prventsvu u Sofiji, Bugarskoj. Što se tiče daljih mjesta, također sam bila na Cipru“, kaže Iris.

Kao jedne od osoba zaslužnih za njenu bogatu karijeru navodi trenere Miroslava i Zdenka Klepića.

„Imala sam sreću što me kao vrlo mladu, sa nekih jedanaest-dvanaest godina, Miroslav Klepić uzeo u svoju grupu, tako da sam deset godina kod istog trenera. Imaš trenera koji te poznaje, koji te napravio i bio tu od početka“, naglasila je.

Također navodi kako treneri često drže male motivacijske govori koji se u konačnici svode na „koliko uložiš na terenu, toliko ćeš dobiti nazad“.

„Posvetiš se maksimalno, kad netko stane na tatami vidiš istreniranog čovjeka, ali nitko ne vidi koliko si suza i krvi prolio na treningu“, zaključuje Iris. 

Iako je tijekom lockdowna trenirala samostalno, Iris kaže da je povratak u formu bio prilično težak, ali da je ponovno otvaranje teretana olakšalo sve.

„Mjesec dana sam samo vraćala kondiciju da mogu izdržati mečeve jer su sada produženi na tri minute. To su tri minute presinga i stalnog napora. Na državnom baš i nisam imala sreće, održalo se odmah u 2. mjesecu i nisam imala puno vremena da se spremim, bila sam treća i kvalificirala se za balkansko prvenstvo. Balkansko je bilo u Beogradu i tu sam osvojila prvo mjesto.“

Ekonomiju navodi kao nešto što ju mnogo zanima i kaže da fakulteske obaveze i treninge uspjeva uskladiti uz dobru organizaciju. S obzirom na trenutni raspored, organizacija će joj u sljedećih nekoliko mjeseci biti vrlo bitna.

„Europsko prvenstvo se trebalo održati u Azerbejdžanu u trećem mjesecu, ali se odgodilo. U jedanaestom mjesecu imam svjetsko prvenstvo za seniore u Dubaiju. Trenutno sam na prijelazu između U21 kategorije i seniora. Sada slijedi državno za U21 kategoriju, ako tu budem prva, idem na europsko prvenstvo u Finsku. Naravno, uz sve to dolaze i fakultetske obaveze“, objasnila je.

U već pretrpan raspored ipak uspije dodati i nekoliko hobija.

„Ljeti sam na surfu, to mi je razonoda. Pretprošle godine sam čak stigla raditi u surf školi. Pomogla bi s lekcijama surfanja kada bi trebalo, ali za profesionalno bavljenje tim je potrebno imati licencu koju još uvijek nisam izvadila. Dok sam u Mostaru, hobi mi je pjevanje“, kaže Iris.

Za ovu mladu sportašicu najbolje tek dolazi. Kao kratkoročni cilj navodi izboriti europsko prvenstvo i napraviti neki veći rezultat na svjetskom u Dubaiju. Dugoročni cilj joj je napraviti ime za sebe, osvojiti još medalja i progurati se u top 10 ili top 20.

Piše: Maria Ema Mijan
Foto: Vecernji.ba