Od multiple skleroze u Hrvatskoj boluje gotovo 7000 osoba. Riječ je o kroničnoj i neizlječivoj upalnoj bolesti središnjeg živčanog sustava, koja može zahvatiti i mozak, moždano deblo te kralježničku moždinu. Poremećaj je to koji neurolozima već desetljećima predstavlja jedan od najvećih izazova, prvenstveno u razumijevanju nastanka bolesti, ali i primjeni učinkovite terapije. 

Dosadašnja statistika govori da 80 posto pacijenata nakon 20 godina života s multiplom sklerozom ima ozbiljan neurološki deficit.

– Danas kad imamo studije samo s ovim najmanje “učinkovitim lijekovima”, kao što su interferoni i slično, studije pokazuju da nakon, ako liječimo barem 80 posto oboljelih samo interferonom i gvanil acetatom, taj broj pada na 20 posto nakon dvadeset godina, koliko ih završi s invaliditetom. Najnovija istraživanja, u zadnjih godinu dana, pokazuju da ako osobe počnemo liječiti vrlo rano učinkovitom novom terapijom, da taj postotak pada na ispod 10 posto. Sve nam to govori da smo ovim lijekovima koje danas imamo, uspjeli promijeniti tijek bolesti, kaže prof. Mario Habek s Klinike za neurologiju KBC-a Zagreb.

Osim učinkovite terapije, danas je neusporedivo brži i dijagnostički postupak.

– Ako postavimo dijagnozu odmah po prvom simptomu i počnemo liječiti bolesnika unutar dvije godine od početka bolesti visokoaktivnom terapijom, ishod je definitivno nakon 20 godina trajanja puno, puno bolji nego ako ne liječimo bolesnika, ako ga liječimo manje učinkovitim lijekovima i ako ga kasno počnemo liječiti, znači nakon deset godina trajanja bolesti, dodaje prof. Habek.

Uz ove optimistične najave profesora Habeka, vrlo je poučno čuti i vidjeti osobno svjedočanstvo žene koju multipla skleroza nije spriječila da ostvari sve svoje snove.

Ivani Dubovečak multipla skleroza dijagnosticirana je netom nakon što je završila srednju školu i upisala Filozofski fakultet. Jedno jutro se probudila i nije mogla govoriti. Htjela je, kaže, nešto napisati roditeljima, međutim nije mogla ni pisati.

– Znala sam kako se piše, ali ruka me nije slušala. I uplašili smo se svi zajedno, moji roditelji i ja, i završila sam na Rebru u bolnici i slijedila su dva mukotrpna tjedna teških pretraga nakon kojih mi je dijagnosticirana multipla skleroza. Mogu reći da se u to vrijeme, imala sam tad 18 godina, nisam s tim dobro s tim nosila. Imala sam veliki stres i nisam puno znala o toj bolesti. Nije se tada toliko znalo koliko se zna danas. Ali sam čula, čitala i vidjela kako može završiti, da je to teška bolest, k tome još i neizlječiva. Sama sa sobom donijela sam odluku da me ta bolest jednostavno neće pobijediti, priča Ivana.

Odlučila je imati dijete i danas ima prekrasnu djevojku Doru. Nazvala ju je Dora jer to znači dar Božji. Bilo je, dodaje, pogoršanja bolesti nakon što se Dora rodila, ali sve je nekako na kraju prošlo dobro, dodaje. Ivana je profesorica hrvatskog jezika u osnovnoj školi. Radi svaki dan s djecom i kaže kako su oni njezina snaga. Zbog njih ne može biti bolesna.

Također, radi na dva fakulteta kao vanjski suradnik, na Filozofskom i Učiteljskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Upisala je prije dvije godine doktorski studij na Učiteljskom fakultetu i nada se jednog dana biti i doktorica znanosti. “Bolest me ne može pobijediti. Ja sam njoj objavila rat prije 20 godina i ja sam nju pobijedila”, zaključuje Ivana Dubovečak

Izvor:hrt.hr