Djeca nisu odgovorna za emocionalno blagostanje svojih roditelja. Roditelji su odgovorni za dobrobit svoje djece, a ne obrnuto. Iako je važno da djeca shvate da njihovo ponašanje utječe na druge ljude, ne smijemo tražiti od djece da djeluju na određeni način iz osjećaja odgovornosti za osjećaje svojih roditelja, piše Živim.
1. Debela si!
Djeca s prekomjernom tjelesnom težinom ili pretila mogu imati brojne koristi od mršavljenja, ali nazivanje djeteta debelim ne može u tome puno pomoći. “To predstavlja negativno označavanje tijela i sramoćenje te ne pridonosi rješenju”, kaže psihologinja Kimber Shelton. Osim etiketiranja, nikada ne biste smjeli dijete nazvati pogrdnim imenom. “Roditelji to nerijetko čine kada su i sami frustrirani, ali to izuzetno negativno utječe na djetetovo raspoloženje, samopoštovanje i samopouzdanje, a narušava i vaš odnos”, kaže Brittany N. Barber Garcia, pedijatrijska psihologinja u dječjoj bolnici Helen DeVos.
2. Odmah prestani plakati! Nije to ništa
Važno je dopustiti djeci da plaču i pokažu svoje emocije i frustracije. Moraju znati da je u redu osjećati se sretno, tužno, ljuto ili što god osjećaju. Osim toga, nikada ne bismo rekli odrasloj osobi da prestane plakati, pa zašto bismo to rekli djeci? “Čak i ako vama nešto nije velika stvar, to može biti velika stvar vašem djetetu. Reći im da to nije važno šaljete im poruku da ne poštujete njihove osjećaje, a osim što su uznemireni zbog izvornog problema još ih se i posrami zbog njihovih emocija”, objašnjava klinička psihologinja dr. sc. Rebecca Schrag Hershberg.
3. Smiri se
Smirilo bi se da može. Kad je dijete ljutito zbog nečega, najbolje je ostati smiren, ne zagristi mamac i upasti u vikanje i svađu. “Priznajte im sve što osjećaju, potvrđujte njihove osjećaje riječima: “vidim da si jako ljutit, ili vidim da si jako žalostan” i budite strpljivi”, kaže Denise Daniels, stručnjakinja za roditeljstvo i razvoj djece.
4. Lijen si
“Djeca nisu lijena. Često postoji temeljni razlog zašto nisu u stanju postići ono što se od njih traži. Roditelji ovom izjavom napadaju djetetovo samopoštovanje i samopouzdanje. I budimo iskreni, nitko od nas nikada nije bio motiviran da bude bolji kad su nas zvali lijenima”, kaže dječja psihologinja Stacey Haynes.
5. Spor si, zakasnit ćeš
Ova je fraza tipična u većini kućanstava, ali obično se s njom ništa ne radi brže, osim što djeca osjećaju još veći stres. Dječji psiholog Ariel Kornblum kaže da je “bolje biti precizan što se sljedeće treba dogoditi ili dati konkretan zadatak, poput “za dvije minute operi zube”.
6. Zašto ti sve trebam sto puta ponoviti?
Ako morate nešto beskrajno ponavljati, onda preispitajte svoju komunikacijsku strategiju. Prigovaranje nikada ne funkcionira. Umjesto toga, pokušajte postaviti otvorena pitanja kako biste došli do korijena onoga što se događa.
7. Veliki dečki/cure se ne boje
Sva se djeca uplaše, bez obzira na dob. Reći im nešto poput velike cure se ne boje ili veliki dečki ne plaču negira njihove osjećaje i odbacuje ih, zbog čega se vaše dijete osjeća kao da ga se ne čuje.
8. Ponašaš se kao beba
Ne možete očekivati da se djeca ponašaju kao odrasli jer nisu odrasli. “Ako se dijete ponaša djetinjasto, pogledajte situaciju.Često se vraćaju starim ponašanjima kada su nervozni, tjeskobni ili uplašeni. Umjesto da ih sramotite, slušajte njihove osjećaje,” savjetuje D. Daniels.
9. Baš si smiješan
Ovdje ne mislimo na zabavne trenutke kada se igrate “napravi smiješnu grimasu”, nego kad se omalovažava nešto što dijete napravi ili kaže. Djeca gledaju odrasle kako bi potvrdila svoje osjećaje i iskustva, pa kada ih odbacite, to dovodi do osjećaja niskog samopoštovanja, osjećaju se kao da nisu važni. Ako ne razumijete zašto dijete nešto radi, pitajte ga, a zatim se pokušajte sjetiti iskustva kada ste bili u sličnoj situaciji.
10. Ne budi sebičan i zahtjevan
Djetetu je ovo bolno čuti i kada to stalno sluša, uči poricati svoje potrebe i sebe. “Većina ljudi izgubi se u djetinjstvu i provede ostatak života pokušavajući ga pronaći. Ono što se ovdje stvarno događa je da je kapacitet roditelja ograničen i traže od djeteta da se “smanji” kako bi se uklopilo u njihove potrebe”, kažu psiholozi.
11. Razočarao si me
“Te se riječi često izgovaraju djeci u trenucima kada se već osjećaju loše. Pokušaj da ih učinite odgovornim za vaše razočaranje samo povećava njihovu bol”, kaže Lisa Cavallaro, autorica knjige “No more drama: How to make peace with your defiant Kid”.
12. Zbog tebe sam jako tužna
Djeca nisu odgovorna za emocionalno blagostanje svojih roditelja. Roditelji su odgovorni za dobrobit svoje djece, a ne obrnuto. Iako je važno da djeca shvate da njihovo ponašanje utječe na druge ljude, ne smijemo tražiti od djece da djeluju na određeni način iz osjećaja odgovornosti za osjećaje svojih roditelja.
13. Ne radi to
Nažalost, izraz ‘ne radi to’ ne uči željeno ponašanje. Uvijek je korisnije usredotočiti se na podučavanje odgovarajućeg ponašanja koje služi istoj svrsi. Na primjer, umjesto da kažete ‘ne udaraj brata’ pokušajte reći ‘ovako nježno koristimo ruke’ i demonstrirajte tapkanje ili grljenje.
14. Bolje ti je da učiniš to što sam rekla
Uvijek biste trebali odvojiti vrijeme da objasnite razloge koji stoje iza zahtijeva da dijete učini ono što tražite od njega. To traje samo minutu i vjerojatnije je da će se dijete pridržavati toga ako zna zašto.
15. Dok živiš pod mojim krovom, moraš slijediti moja pravila
Prijetnja izbacivanjem djeteta iz kuće strašna je na mnogim razinama. To će ili uplašiti vaše dijete i emocionalno ga uznemiriti, ili će vaše dijete reći ‘dobro!’ i naći priliku za odlazak. Roditelji abdiciraju od svoje odgovornosti kada govore takve stvari. I zapravo, ova izjava je često prazna prijetnja koju su roditelji rijetko spremni slijediti – pa zašto onda reći tako nešto?
16. Tako su mene odgajali i ispala sam sasvim dobro
Roditeljski stil vašeg roditelja vodič je koji vam je dan za roditeljstvo, ali to ne znači da je sve što su učinili bilo ispravno. Kada je riječ o roditeljstvu, važnije je razumjeti potrebe vašeg djeteta, a zatim ih odgajati tako da im postavite granice.
17. Mrzim kada…
“Roditelji možda misle da je ta kritika benigna, ali ono što djetetu često nedostaje je ‘kada’ i umjesto toga samo čuje ‘mrzim te'”, kaže Crystal Rice, dječja terapeutkinja i socijalna radnica.
18. Srami se
Sramota je koncept koji mlađa djeca još ne razumiju. Kad im kažete da bi se trebali sramiti, sve što čuju je da su mama ili tata ljutiti na njih i ne znaju zašto. Što je još gore, sramoćenje može dovesti do toga da starija djeca budu prkosnija i agresivnija, pokazala je jedna studija provedena na Sveučilištu u Michiganu.
19. Isti si tata/mama!
“To bi bilo dobro ako bi slijedilo nešto pozitivno, ali prečesto se to govori kada dijete pokazuje ponašanje koje jedan roditelj ne odobrava kod drugog roditelja”, kažu psiholozi. “To ne samo da šalje odbijajuću poruku, već i to da drugi roditelj stvara podjelu u kojoj je dijete prisiljeno identificirati se ili odabrati stranu kako bi zadovoljilo određenog roditelja.”
20. Rekla sam ti!
Hvalisanje onim što znamo nikada nije korisno djeci. Oni uče iz vlastitih pogrešaka baš kao i mi.
21. Znam da nisi mislio udariti svoju sestru
“Da, je! Kada smo ljutiti, udaranje osobe, osobito sestre ili brata, može biti instinktivna dječja reakcija. Kao roditelji, moramo naučiti djecu vještinama da reguliraju svoje reakcije i nose se s jakim emocijama na produktivnije načine, istovremeno priznajući da su ti osjećaji stvarni”, kaže klinička psihologinja Rebecca Schrag Hershberg.
22. Ne ljuti se na svog brata/sestru
Svi ljudi osjećaju ono što osjećaju i obično to nije izbor. Ono što je izbor je kako se nosimo s našim osjećajima. “Kada roditelji spajaju osjećaje s ponašanjem (tj. “ne ljuti se na brata” u odnosu na “ne udaraj brata”), to ne samo da je neučinkovito (nijedno dijete nikada neće reći: “U redu, neću biti!”), već sugerira da su osjećaji djeteta pogrešni i pod kontrolom roditelja. Nijedna od tih stvari nije slučaj, tako da djeca završe zbunjena i manje sigurna u sebe”, kaže Hershberg.
23. Vidiš kako on/ona to može
Svako dijete ima snage i izazove koji su jedinstveni za njih. Djecu ne treba uspoređivati s drugima, već podsjetiti da su njihove razlike samo dio ljudskog bića.
24. To nije dovoljno dobro
Kada se djeci kaže da nešto što su učinili nije dovoljno dobro, ono što oni stvarno čuju je ‘nisam dovoljno dobar”, prema studiji objavljenoj u časopisu Journal of Family Issues. Možda mislite da tako što ste kritični i zahtjevni postavljate visoke standarde za svoju djecu, ali istraživači kažu da se zbog toga osjećaju manje vrijedni i gube samopouzdanje.
25. Ti moj savršeni anđeo
I postavljanje očekivanja savršenstva, čak i ako niste potpuno ozbiljni, može oštetiti samopoštovanje vašeg djeteta i učiniti ga manje vjerojatnim da će riskirati i isprobati nove stvari iz straha od neuspjeha.
26. Ti si tako pametan
“Na površini se to čini kao lijep način da pohvalimo dijete, ali kada se prekomjerno koristi ili isključivo koristi, uči dijete da ima prirodan dar koji je odvojen od napornog rada. Neka djeca će tada početi izbjegavati situacije za koje nisu sigurna da će uspjeti jer se brinu da ih se ipak ne percipira kao ne tako pametne. Bolja alternativna poruka je ohrabriti dijete riječima: ‘Naporno si radio/radila na tome i uspio si!’ ili ‘Znao sam da to možeš učiniti ako nastaviš pokušavati!'”
27. Ti si puno sposobniji od…
“Djeca čiji roditelji misle da su Božji dar svijetu imaju tendenciju zasjeniti svoje vršnjake – u narcizmu”, kaže Brad Bushman, profesor komunikacije i psihologije na Državnom sveučilištu Ohio. “Djeca vjeruju u to kada im roditelji kažu da su posebniji od drugih. To možda nije dobro ni za njih ni za društvo.”
28. Sjajno si to obavio
“Ovaj izraz je postao toliko pretjerano korišten, čak i kada dijete radi osrednji posao, da je izgubilo smisao i pogoduje tome da dijete postane ovisno o afirmaciji roditelja. Biti prisutan i stvarno promatrati dijete učinit će mnogo više za izgradnju djetetovog samopoštovanja od ponavljanja prazne fraze poput ‘sjajan posao'”, kaže odgajateljica Sarah Baldwin.
29. Tebi nikada ne mogu reći ne
Nijedno pravilo ne može više zvučati kao dječji san, nego ova rečenica. Ali djeca trebaju neke granice za učenje i rast. Reći svojoj djeci “ne” ponekad može biti jako teško, ali popustljivi roditelji imaju tendenciju da proizvode djecu koja su najmanje samodostatna, istraživačka i samokontrolirana, poručuju psiholozi sa Sveučilišta u New Hampshireu.
30. Tako se ne igra ta igra/Pogrešno igraš
Roditelji koji pokušavaju kontrolirati kako se njihova djeca igraju, čak i ako samo pokušavaju biti od pomoći, potkopavaju samopoštovanje i proces učenja svog djeteta.
31. Siguran si da ti to možeš?
Prezaštitnički roditelji mogu pokušati previše zaštititi svoju djecu od svih ozljeda, pa stalnim preispitivanjem djetetovih izbora, impliciraju kako misle da nisu dovoljno pametni ili sposobni isprobati nešto novo. Učinite to dovoljno često i vaše dijete može razviti “Sindrom Petra Pana”, kad se osjeća uplašeno ili ne može odrasti.
PIŠE SUZANA CIBOCI/ŽIVIM