U Waterfordu u Irskoj je prošlog vikenda organiziran je prvi hrvatski malonogometni turnir na kojem je nastupilo sedam momčadi, a glavni organizator bio je Dragan Vujica iz Kiseljaka.
Sudionici turnira bili su Hrvati iz Hrvatske i BiH – od Zagreba, Varaždina, Pule, Zadra i Osijeka do Jajca, Viteza, Vareša, Kiseljaka, i još mnogo mnogo drugih gradova.
Dragan živi već šest godina u Irskoj, odnosno u Waterfordu i kako kaže za Pogled.ba, davno je pronašao inspiraciju u organiziranju turnira iseljenih Hrvata u dalekoj Australiji i Novom Zelandu. To mu je bila smjernica.
Čekao je, kaže, samo trenutak da se stvari malo normaliziraju od korona krize.
‘Kada nešto radite prvi put, sigurno da nije lako i trebalo se puno stvari posložiti. Ja sam u Waterfordu napravio tim koji se zove Croatia Waterford i to mi je ulijevalo nadu da ću jednom moći napraviti i turnir koji bi obuhvaćao hrvatske ekipe iz raznih dijelova Irske’ govori Dragan napominjući kako su zadovoljni odazivom ekipa.
‘Vjerojatno će u budućnosti taj broj rasti, kazao je Dragan, dodavši kako je ‘cilj turnira bio, pored igranja nogometa, okupljanje naših ljudi kako bi se što više zbližili, sprijateljili te podijelili međusobno priče u novoj nam zemlji. Vjerujem da će se u budućnosti program turnira obogaćivati i nekim drugim zabavnim sadržajima. Ovakvi događaji pridonose očuvanju hrvatskog identiteta u iseljeništvu’.
A idući korak?
‘Ja sam probio led, a sada se nadam da će se turniri organizirati diljem Irske i da će to prerasti u našu tradiciju na otoku’ govori.
Croatia Waterford igra i u gradskoj amaterskoj malonogometnoj ligi a pripremaju se i za nacionalni Ireland Soccer turnir čije se kvalifikacije igraju u svim većim irskim gradovima, a finale svih finala igra u Corku.
‘Cilj nam je od Croatiae W. napraviti i registrirati klub, a što će budućnost donijeti, vidjet ćemo.’
Inače, Dragan živi u Irskoj sa suprugom i trojicom sinova, a kako kaže, očekuju i četvrto dijete. Radi kao zavarivač u jednoj tvrtki u Waterfordu koja se bavi proizvodnjom dizelskih i hidrauličnih tankova. Tu radi već šest godina.
‘U BiH sam dugo radio kao trgovac u jednoj veleprodaji. Upisao sam Pravni fakultet Sveučilišta u Mostaru i na trećoj godini studija napuštam studiranje, dajem otkaz u tvrtki gdje sam radio i odlazim u RH jer nisam vidio blistave budućnosti u BiH, prisjeća se Dragan.
Odlazi u Hrvatsku, gdje je živio u Puli 10 godina. Tu je upoznao svoju suprugu, dobio dva sina, dok se treći rodio u Waterfordu.
‘Kako i u Hrvatskoj situacija nije bila sjajna, nakon kraćeg rada u jednom trgovačkom centru, odlučio sam naučiti zavarivanje MIG/MAG postupkom kako bih mogao raditi u inozemstvu jer je taj posao svugdje tražen i dobro plaćen. Tako sam 5 godina radio u Italiji na radnu dozvolu i prije ulaska RH u EU, i svaki vikend ili svaki drugi sam dolazio svojoj obitelji u Pulu. Znajući da mogu raditi bilo gdje u EU s takvim zanimanjem, odlučio sam aplicirati za posao u Irskoj još iz Pule, i dobio sam pozitivan odgovor od tri kompanije da dođem na probni rad, a ja sam izabrao Waterford i još uvijek sam u istoj firmi vec 6. godinu. Irci daju svima priliku učiti posao, a ako se dokažete sigurno ćete i biti nagrađeni i napredovat ćete u hijerarhiji u određenoj tvrtki’.
Kaže nam da nije bilo lako odlučiti se preseliti na Zeleni otok, pogotovo jer nikoga nije tu ni poznavao.
‘Puno je hrabrosti trebalo i prilično novca. No, prijelomni trenutak bio je taj kada se više nisam dao iskorištavati od naših kooperantskih tvrtki za koje sam radio po Italiji, nego sam htio raditi direktno za kompaniju, bez posrednika. Naravno, nisam više mogao trpjeti cjelokupnu političku i ekonomsku situaciji u zemlji; korupcija i nepotizam, obespravljivanje običnog čovjeka, općenito negativna atmosfera u zemlji’, govori Dragan.
Naravno, nedostaje mu domovina. Kao i svima ostalima.
‘ S druge strane, nedostaje ti tvoja domovina, tvoji ljudi, more, običaji…tako da sam ja vrlo nostalgičan ali i ljut na našu vladu koja je zbog političke i ekonomske situacije u zemlji izazvala pravi tsunami iseljavanja Hrvata iz svoje domovine, svejedno RH ili BiH’.
A životom u Irskoj je zadovoljan.
‘Mi smo u Irsku svi došli radi novca. Ima i nekih drugih prednosti u Irskoj, ali isto tako i nedostataka. Ovdje je klima ubitačna, vrlo su rijetki sunčani dani i to nam svima smeta’
Svakodnevni život u Irskoj ne razlikuje se puno od svakodnevnog zivota u RH ili BiH, s tim da ovdje ne moraš raditi svakodnevno prekovremene sate, pa imas više vremena za sebe i obitelj i više odmora. Imam dva dana slobodno u tjednu, a to prije u RH ili BiH i nisam baš imao’.
.
No, baš zbog cjelokupne situacije u domovini, u BiH se ne planira vraćati.
‘Ne znamo što budućnost donosi, ali u ovom trenutku povratak u BiH skoro je pa nemoguć’, kaže nam Vujica.
Iako je mnogima pandemija glavni krivac za gubitak posla, Dragan kaže da on nije radio samo tri tjedna.
‘Neki u tvrtki nisu radili 2-3 mjeseca, a neki se nisu nikad vratili. Ali cijelo vrijeme tko nije radio primao je od irske vlade takozvani ‘covid payment’, koji je iznosio 350 eura tjedno, i od toga se moglo lijepo živjeti, i to se odnosi na sva trenutno izgubljena radna mjesta. Ukoliko bi se netko vratio u Hrvatsku ili BiH izgubio bi tu naknadu, zato i nije bilo nekog masovnog povratka, nego su to bili pojedinačni slučajevi.
Neki su ostali na svojim prijašnjim poslovima, a neki su pronašli novi posao. Međutim, napomenuo bih kako su se neki moji prijatelji koji su radili u ugostiteljstvu, jos prije ove krize odselili u Dubrovnik, jer kako su rekli, dolje mogu zaraditi više novca nego ovdje u Irskoj, posebno u špici sezone’.
Za kraj je dao i savjet svima onima koji planiraju odseliti u Irsku u potrazi za boljim životom.
‘Svatko tko želi doći u Irsku može uspjeti pronaći posao, ali s pronalaskom stana ide malo teže, no i to se da srediti. Nikad ne idite sami, a za početak je dobro da imate što više novca. Za Irce nije bitno koliko imate godina, bitno je da možete i hoćete raditi. Uz posao mozete upisati i neki njihov tečaj na Collegu i Irci cijene. Poznavanje engleskog jezika je velika prednost. Možda je bolje odložiti preseljenje dok se ne smiri cjelokupna kriza izazvana koronavirusom. I ne zaboravite, odlaskom iz svog doma, svoje domovine, nešto ćete uvijek izgubiti što se ne može platiti nikakvim novcem’ zaključio je Dragan.
Izvor:pogled.ba