Samo tri dana nakon što je primljen u Međunarodnu tenisku kuću slavnih, Goran Ivanišević je došao u mjesto u kojem se nalazi stadion koji nosi njegovo ime, a domaćin je jedinog hrvatskog ATP turnira, umaškog Plava Laguna Croatia Opena.
Goranovi dojmovi s prijema u Međunarodnu tenisku kuću slavnih u Newportu još su svježi.
– U tri dana provedena tamo dobiješ osjećaj što to stvarno znači. Kad uđeš u muzej, vidiš povijest tenisa, sva ta velika imena, a onda među njima vidiš svoje stvari pa se pitaš – što ja radim tu. Postaneš svjestan da si i ti dio toga. U mojoj glavi se ništa nije promijenilo, ja sam samo došao na kraj tog puta od 42 godine koji je krenuo iz Splita, a završio u Newportu i mogu reći da sam ponosan na to, rekao je Goran Ivanišević na konferenciji za medije održanoj u Umagu.
No, ni prijem na koji je, zajedno sa proslavljenom španjolskom tenisačicom Conchitom Martinez, čekao godinu dana duže nego ostale generacije, nije mogao proći bez stresa.
– Kad je Conchita držala govor počela je padati lagana kiša. Pomislio sam – neće valjda. Je li moguće da sam čekao godinu dana, a sad će još pljusak udarit? Kad sam ja u pitanju, sve je moguće.
Pljusak se nije dogodio, a Goranov govor je popraćen ovacijama, od običnih ljudi koji su se zatekli tamo, do legendi u čije je društvo došao.
– Zbilja te prime, postaneš jedan od njihovih, član elitnog društva. No, svi smo mi tenisači, koji smo prolazili kroz iste stvari. Vidiš da si napravio nešto u životu s tenisom, da si ostavio u tenisu neki trag. Ja sam dosta kritičan prema sebi, ali kao što sam rekao u govoru – prvi put sam bio ponosan na sebe nakon toliko godina, jer sam vidio da sam zbilja nešto veliko napravio.
Osvrtanje na igračku karijeru bila je prilika da se prisjeti i mnogih bizarnih situacija koje su mu se događale, često i zbog njegove urođene impulzivnosti koja mu je vjerojatno odnijela mogućnost da bude još uspješniji nego što je bio, ali je i doprinijela njegovoj popularnosti među teniskim poklonicima. Neke su opće poznate, ali ima i onih koje nisu dospjele u javnost.
– Baš sam se neki dan sjetio. Igrao sam četvrtfinale u Hamburgu protiv Mantille i bilo mi je dosadno. Igrali smo zadnji meč i nisam imao što raditi, a u klubu je bio frizer. Odlučio sam da ću si izbijeliti bradu, a nisam znao kako se to radi. Stavili su mi ‘onaj vrag’, koji sam držao 40 minuta. Kako sam to udisao, došao je meč, meni je nakon trećeg, četvrtog gema postalo slabo, pao mi je tlak. Iznijeli su me s terena, došao je doktor, predao sam meč. Vedran (tadašnji trener Martić) me htio ‘ubit’. Ta moja ludost s ‘blajhanjem’ bradice nije dobro prošla. Puno je toga bilo. Ne znam da li bih bio bolji ili lošiji igrač da neke stvari nisam radio. Ali, to sam bio ja. U sekundi bi mi palo na pamet i ja mislim da to moram napraviti pa je izgledalo još bolje i luđe. Bila je interesentna karijera. Na neke stvari nisam ponosan, ali što je tu je.
Iako je u svom govoru rekao da je to kraj puta koji je trajao 42 godine, zapravo se radi o završetku samo jedne dionice, jer Goran Ivanišević još puno toga ima za dati tenis.
– Na kraju će ispasti da ću biti bolji trener nego tenisač, uspješniji. Ovo je kraj kao tenisača. Trener je nešto drugo. Nisam ni blizu kraja onoga što kao trener želim postići. Još ima tu puno za mene stresa, i radosti, i žalosti. Jedno poglavlje je završilo, tako je ljepše.
Tko zna, jednog dana bi mogao biti i po drugi put uvršten među teniske velikane kao trener.
– Ne razmišljam sad o tome. Možda mi je to put, možda je tako zapisano. Ne mogu se zasada požaliti. Ide mi dobro, ponosan sam. Ja sam uvijek znao, ali jjudi su sumnjali – kako Goran može biti trener, vidi ga na terenu. To je krivo gledanje mene kao osobe. Uvijek sam imao ‘žicu za to’. Učio sam od najboljih, gledao sam, upijao sam. Naravno, na to dodaš svoje. Vremena se mijenjaju pa se moraš i ti mijenjati. Zbilja uživam u tome, volim biti na terenu. Stresno je, nije lako, ali volim to. Ima budućnsti za mene.
Dijeljenje termina s još dva turnira (Gstaad, Los Cabos) i preklapanje s olimpijskim turnirom u Tokiju, organizatorima Plava Laguna Croatia Opena ostavilo su malo manevarskog prostora kad su u pitanju pregovori oko dolaska igrača na ovogodišnje izdanje. No, Ivanišević ne sumnja da će i na ovom turniru biti tenisača vrijednih pozornosti.
– Kad gledamo kroz prošlost, Umag uvijek ima neku dobru priču, ispadne nevjerojatno dobro. Umag je turnir koji je dao puno vrhunskih tenisača. Svakako treba gledati Alcaraza, on je budućnost tenisa. Ne znam hoće li on osvojiti, ali svakako ima šansu, a postat će odličan igrač. Filip Krajinović je u odličnoj formi. igrao je finale Hamburga. Opet će se biti dobrih mečeva, opet će biti dobro finale. Tko će u tom finalu učestvovati – ne znam. Svakako je vrijedno doći i pogledati tenis, tko god želi i može.
Kao igrač je sudjelovao četiri puta na olimpijskim turnirima, osvojio dvije bronce i bio nositelj hrvatske zastave na otvaranju Igara u Barceloni 1992. I zato razumije one, poput Novaka Đokovića ili Marina Čilića, koji će po četvrti put zaigrati na Igrama, iako će uvjeti za nastup u Tokiju biti znatno drugačiji od uobičajenih.
– Gledam sve te restrikcije, svakodnevna testiranja, nema publike, ne smiješ gledati druge sportaše, ne smiješ se družiti ni sam sa sobom. Bit će vruće, sparno. Razumijem one koji su već bili na Igrama, da im se ne da kroz to prolaziti. Što se Novaka tiče, gledajući njegovu formu i samopouzdanje… Bilo bi glupo reći da nema konkurenciju, jedino što se igra na dva osvojena seta, a ne na tri, što je potpuno drugačiji sport. Ima tamo jako dobrih igrača, a čujem da je teren brz. Ima dobrih servera, opasnih. To je njegova velika želja i koji put izgori, želi igrati i bolje nego što može. Neće mu biti lako, ali je uvjerljiv favorit. Vidim da je motiviran. Radi njega bih želio da osvoji tu (zlatnu) medalju koju toliko želi.
Hrvatskim reprezentativcima Goran daje dobre izglede za osvajanje olimpijskih odličja.
– Imamo najviše šansi u parovima. Naravno, Mektić i Pavić su tu, ali imamo još jedan par koji će biti jako neugodan – Dodiga i Čilića. ‘Dodo’ je vrhunski igrač parova, a ako Čila odigra svoj singl u parovima, onda mogu biti jako ‘zafrkani’. Tako da imamo dvije šanse za medalju u parovima. S ‘Čilom’ se nikad ne zna – može igrati dobro, a može kao u Londonu, odigrati dva seta super, a onda tri nestane. Jedino što se tamo igra na dva seta pa se nadam da će naći taj balans i formu da napravi nešto, jer igra sve bolje. Drugačiji je način razmišljanja na Olimpijskim igrama, ne igraš za sebe nego za zemlju, za sve druge sportaše koji su tamo. Tako da je sve moguće. Nadam se da će i Donna igrati dobro. To je turnir na kojem se sve može dogoditi, zaključio je prvi hrvatski stanovnik Međunarodne teniske kuće slavnih.
Izvor:hrt.hr