Kod gradića Huma smjestilo se napušteno selo Kotli koje pozornost plijeni svojom nezaboravnom prirodom. Posljednjih godina postalo je omiljena destinacija ljubitelja prirode pa je rijetko bez ljudi.
Kotli su nekada bili gospodarski najjače selo na Humštini s nadaleko poznatim mlinarima i krojačima. Tamošnji mlin još uvijek odolijeva vremenu. Danas su Kotli zaštićena ruralna sredina sa sačuvanim kortama, baladurima, voltama i slikovitim dimnjacima. Kroz selo protječe rijeka Mirna, padajući u slapovima preko stijena, dubeći u kamenu kotlaste udubine po kojima je selo dobilo ime.
Povijest čak govori o 17 obitelji koje su naseljavale ovo područje, no napustile su ga još tijekom 60-ih godina prošlog stoljeća.
Palmira Bužić živjela je ondje do svoje 24. godine.
– Onda sam se udala. Poslije smo živjeli u Buzetu i živimo još dan, danas, ali tu dolazimo puno. Kotli su tada izgledali jadno. Danas izgledaju jadno jer nitko ne živi tu. A onda nismo imali ni struju, ni vodu, ni cestu, ništa. Danas imamo sve, kaže.
– Bilo je teško živjeti, sve nam je bilo daleko. Djeca u školu. Mi smo pješačili u školu u Hum. Sat vremena smo pješačili. I to nije bilo ceste, nego po šumi, po kozjoj stazi, prisjeća se.
Ljeti je ovdje većinom presušeno, no, ako ste te sreće nakon jačih ljetnih kiša možda se čak i okupate.
– Čim nema puno kiše, po ljeti presuši. Meni je ružno, a kamoli nekome tko dođe da vidi te slapove i to. Sad do prve velike kiše nema više vode. A kad je puno vode je super. Jako lijepo. I kupaju se dolje. Ne treba im more. Kupaju se dolje bez brige budite. To je sve krcato, kaže Palmira.
– Jako puno ljudi sada dolazi ovdje. Postavili su brojač za ljude. Pisalo je u novinama našim da je na uskrsni ponedjeljak prošlo 1700 i nešto ljudi. Onda možete zamisliti što je tu bilo, rekla je Palmira.
Nitko sad ondje ne živi, svi se samo dođu odmoriti. Legenda kaže da su to nekad ondje radili i divovi.
Izvor:hrt.hr