Smiljomanija koja je bila zahvatila Hercegovinu prije 2014., 2015. i 2016. godine splasnula je u posljednjih nekoliko godina, a rijetki su bili uporni i nastavili se baviti uzgojem ovog ljekovitog bilja.

Širokobriježanin Mile Gilja srcem je ušao u taj posao, dijelio i proizvodne sadnice onima koji su željeli raditi, a priznaje i da danas radi oko smilja, ali…

U smilju sam još, reče za Večernji list i nasmija se, pogađajući da je većina ranijih sugovornika rekla da je odustala. Za smilje je prošla godina bila jako loša.

Kaže da je prostora za uspjeh s ovim poslom bilo da se sustavno radilo.

Moglo je se sve bolje organizirati, bilo je prostora da se naprave neke zadruge. Međutim, mi smo ostali razjedinjeni, zatim puno je ljudi odustalo, a cijena otišla dolje. Osobno, mi još prolazimo u ovoj priči jer smo se navrijeme opremili, imamo berač i destileriju, a tko radi tamo gdje sve mora ručno ići, tu, bojim se, nema ništa, kaže Mile za Večernji list.

Miodrag Asanović iz Trebinja kaže da je situacija teška sa smjerom prema nikakvoj.

Većina berača ljekovitog bilja i proizvođača eteričnog ulja prepuštena je sama sebi. Bilo je nekih naznaka iz poljoprivrednih institucija, nekih naznaka s izvozom za Aziju, pregovaralo se i s Kinezima, ali na kraju od toga nije bilo ništa. U svakom slučaju, sve je desetkovano, ostalo je 10 posto proizvođača smilja i drugog ljekovitog bilja, svi smo na ”godišnjem odmoru”, priča Asanović, vlasnik destilerije.

Pitamo ga što je ostalo od svega i zašto se država ne pobrine za smilje jer su se, primjerice, kada je trebalo štititi proizvođače nekih drugih kultura, pojedini itekako angažirali.

/HMS/