I jučer je javnost u Bosni i Hercegovini bila duboko zapetljana u rat i njegove posljedice nakon odluke odlazećeg visokog predstavnika Valentina Inzka da nametne izmjene Kaznenog zakona BiH, a što se u javnosti krivo i, očito namjerno krivo, krsti kao poseban zakon te očito opet smišljeno reducira tek na negiranje genocida, iako se u istu ravan stavljaju i presude o kažnjavanju negiranja ratnih zločina te zločina protiv čovječnosti, piše Večernji list BiH.
U verbalnome sukobu prednjačili su srpski i bošnjački lideri Milorad Dodik i Bakir Izetbegović, kojemu je ova odluka poslužila i kao predah nakon niza afera s krivotvorenim diplomama, optužnicama, respiratorima…, ali i da se fokus prebaci s ustavnih i izbornih reformi, što će, očito, biti posljedica ovog radikaliziranja stanja. Zasluge za zločine Na stranu druge posljedice, odluka austrijskog diplomata mogla bi se nakon što formalno stupi na snagu već ovoga tjedna oživotvoriti u Bugojnu, općini koja među Hrvatima u BiH po razmjerima stradanja i žrtvama ima status Vukovara u Hrvatskoj.
U tome kontekstu posebno je važan dio Inzkovih izmjena Kaznenoga zakona u točki 3. kojom se zabranjuje nijekanje i umanjenje te pravdanje ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti. Za to je kazneno djelo predviđena kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina. No, još značajnije, a što se već sada može zamisliti kao rasplet, jest točka 6. i 7. nametnutih izmjena zakona. -Tko dodijeli priznanje, nagradu, spomenicu, bilo kakav podsjetnik ili bilo kakav privilegij ili slično osobi osuđenoj pravomoćnom presudom za genocid, zločin protiv čovječnosti ili ratni zločin… ili na bilo koji način veliča osobu osuđenu pravomoćnom presudom za genocid, zločin protiv čovječnosti ili ratni zločin, kaznit će se kaznom zatvora od najmanje tri godine – navodi se u točki 6. koja je iznimno važna u kontekstu Bugojna. Stavak 7. također definira da će se “počinitelj kaznenog djela iz stavka 1. do 4. ovog članka koji je dužnosnik ili odgovorna osoba ili zaposlenik u instituciji vlasti ili bilo kojem tijelu koje se financira putem javnog proračuna kazniti kaznom zatvora od najmanje tri godine”. A prava je plejada ratnih zločinaca iz sastava Armije BiH koji su pravomoćno osuđeni za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti počinjene nad Hrvatima, bilo da se radilo o logorima ili ubojstvima i progonima, a koji su očito za te “zasluge” promaknuti u društvenoj hijerarhiji. Nisvet Gasal, zapovjednik logora za Hrvate na stadionu Iskra, koji je pravomoćno osuđen, na općim izborima 2018. godine imenovan je predsjednikom Izbornog povjerenstva u Bugojnu. Prije toga općinske vlasti pozicionirale su ga na mjesto direktora dijela Sportsko-rekreacijskog centra. Uz to, dobio je posebno priznanje Bugojna. Ranije pušten Enes Handžić, pravomoćno osuđen za ratne zločine nad Hrvatima Bugojna, također je nagrađen mjestom direktora Komunalnog poduzeća u Donjem Vakufu. Načelnik policije u ratu Senad Dautović također je osuđen jer se iskazao u eliminiranju Hrvata Bugojna. On je za svoje “zasluge” čak ranije pušten iz pritvora, a odmah nakon toga imenovan je direktorom Javno-komunalnog poduzeća u Donjem Vakufu, čime su se tamošnje vlasti svrstale u kolonu onih koji će se naći na udaru zakona visokog predstavnika, ako taj bude u primjeni, što je sada krajnje neizvjesno s obzirom na otpore u RS-u.
Izvor:vecernji.ba