Konjički klub ‘Stina’ u Sovićima u općini Grude, kojeg vode sestre Pejić – Marija i Melani, kroz godine je postao nezaobilazno mjesto svima onima koji traže mir u prirodi, druženje s pitomim arapskim konjima i pravu gostoljubivu atmosferu.
U klubu kojeg okružuje šuma i netaknuta priroda dočekala nas je trenerica Marija koja, kao i njena sestra Melani, posjeduje sve licence za jahanje konja. Školovale su se od Irske do Francuske, Njemačke…ali tu ne planiraju stati. Plan je i dalje se školovati i svoje znanje ulagati upravo u svoj klub. U Hercegovini.
-Završila sam u Irskoj Akademiju konjičkih sportova, bila sam tamo tri godine. Imala sam ponudu da ostanem, ali mene je vuklo nazad. Isto kao i Melani, koja se školovala u Francuskoj. Obje imamo poziv da idemo raditi s konjima u Njemačkoj, ali odbile smo. Ovdje je naš dom, priča nam Marija.
Osnovan 2009. godine, o klubu se brine cijela obitelj Pejić. No, sestre Marija i Melani su okosnice. Najtrofejnije su bh. natjecateljice u konjičkim sportovima, a izgleda da njihovim stopama ide i najmlađa sestra Matija (11).
Iako su sada okupirane obavezama u klubu, i dalje se planiraju natjecati.
–Nismo odustale od konjičkog sporta, već jednostavno ne možemo ni stići sve. Imamo dosta obaveza u klubu, tu je i korona koja je utjecala na sve, pa tako i na turnire, govori Marija.
A kolike su obaveze u klubu svjedoči i to da se cijela obitelj ustaje oko 5-5.30 ujutro i odlazi u klub. Jer konjima treba dati hranu, očistiti štale, pokositi travu…I tu ostaju dok god treba. Nekada se znalo dogoditi i do ranih jutarnjih sati. Trenutačno je u klubu 20 konja – 15 je njihovih, a pet ostalih su vlasništvu drugih osoba.
–Novost je da nudimo i pansion za konje. Ima ljudi koji žele imati konja, ali nemaju mjesta za njega, nemaju štale ili slično. Konja onda ostave kod nas, mi se brinemo za njega, a vlasnici dolaze kada ga požele vidjeti, jahati.
Naravno, ono čime se Marija posebno ponosi je da klub nudi i terapijsko jahanje za osobe s poteškoćama u razvoju. I ta usluga je potpuno besplatna.
– Terapijsko jahanje je nešto što mi radimo iz želje da pomognemo svima koji su u potrebi. Terapijsko jahanje kod nas je besplatno i ostat će besplatno, naglašava Marija. Ispričala nam je kako imaju zaista divnih iskustava kada djeca i nakon pet godina prohodaju zahvaljujući toj terapiji.
No, ono što je najtraženije je terensko jahanje kroz predivan krajolik Bekijskog polja.
-Kada je riječ o konjičkom sportu, u posljednje tri godine dogodio se pravi ‘boom’ u Hercegovini. Jahanje konja je postalo popularno i naša najtraženija ponuda je terensko jahanje, kazuje nam Marija ističući da za taj program nije potrebno prethodno iskustvo.
– Naši konji su mirni i školovani, a cijelo vrijeme smo i mi tu kao vodiči i zaista svatko tko želi, može probati. Otvoreni smo cijele godine za nove članove. Jedino što morate je prethodno rezervirati termin, a to možete i putem Facebooka ili Instagrama.
-Dolaze nam ljudi, osim Hercegovine i Dalmacije, i iz Izraela, Amerike, Poljske…Drago nam je da se ti isti ljudi i vraćaju, dovode prijatelje…To nam govori da radimo dobro, kroz osmijeh priča trenerica.
– Dolaze roditelji s djecom, umirovljenici, mladi ljudi…Imamo ženu iz Velike Britanije koja svake godine dolazi. Njoj je oko 80 godina. A kada roditelji dođu, prvi dan jašu djeca, a sutradan dođu sami – bez djece. Kada nam dođe prvi put neka grupa, ako su početnici, prvih 100 metara jahanja svi su ukočeni, nitko ne priča ni s kim, ali zato kada se vraćamo…dočarava nam Marija, govoreći kako se tu sklapaju i prijateljstva, a ako je netko došao iz daleka, obično na rastanku padne i suza.
-Gosti nam nisu broj. Prema svima se odnosimo na prijateljskoj razini i ljudi to osjete. Zato se i vraćaju. I nema limita ni u dobi, ni spolu…Svi su dobrodošli, ističe.
-Također, tu je i škola jahanja. Organiziramo i izlete s konjima u prirodi, kampiranje, dječje kampove koji traju tjedan dana, pa na završetku organiziramo i mini natjecanje da djeca pokažu roditeljima što su sve naučila. Ma klub bude prepun radosti, jer djeci je to veliki doživljaj.
Da je zaista tako uvjerili smo se na licu mjesta. Dok smo sjedili s Marijom ispred kobone ‘Stina’ koja je u sklopu imanja, u klub je došla mlada obitelj iz Poljske s kćerkicom (10). Marija nam govori da su bili i prethodni dan i da djevojčica uči jahati.
-Saznali smo za klub preko interneta, rezervirali termin i došli. Trenutno smo u Mostaru, putujemo kroz BiH i Hrvatsku. Kći voli konje pa smo došli ovdje i oduševljena je, kao i mi. Vlasnici su super, konji su mirni, školovani i opet ćemo doći, govori nam Ana iz Poljske.
–Kći je toliko zadovoljna jahanjem i pristupom trenerica da razmišljamo da je pošaljemo u klub na nekoliko dana, kaže Ana.
Inače, pored svih aktivnosti vezanih za jahanje, obitelj Pejić se bavi i turizmom.
U sklopu imanja se nalazi konoba ‘Stina’ i kuća za odmor s unutarnjim bazenom, koja se iznajmljuje za razne vrste događaja – rođendanskih proslava, djevojačkih ili momačkih večeri i slično.
–Sada nam dolazi grupa na terensko jahanje, navečer grupa koja slavi momačku večer…Cijeli dan i svaki dan puno je događanja u klubu. No, kako Melani i ja često znamo reći – imamo najljepši ured na svijetu, zaključila je Marija. I slažemo se s njom.
Izvor:pogled.ba