Legendarni dubrovački glumac Miše Martinović, domaćim gledateljima najpoznatiji kao Brico iz “Malog mista” preminuo je u 96. godini života, objavio je Du list.
– Umro nam je naš veliki Miše Martinović! Moj dragi, najdraži Mihajlo koji će to ostati dok se nas dva opet ne sretnemo u plavetnilu dubrovačkog neba. Živio zauvijek, tako dragi čovječe – oprostio se od Martinovića Mišo Mihočević.
Prvu filmsku ulogu ostvario je još 1960., a posljednji put na televiziji gledali smo ga 2006. u filmu “Libertas”. Veliku popularnost stekao je ulogom Brice Pridsidnika u “Našem malom mistu”, o čemu je govorio prije dvije godine za Večernji list. Kazao je kako nije sve bilo idealno na snimanju.
Naime, redatelj Danijel Marušić nije bio baš omiljen režimu, kao ni Karlo Bulić, glumac koji je utjelovio legendarnog Luigija. Između Marušića, Bulića i scenarista Miljenka Smoje, režimskoga čovjeka od glave do pete, stalno je tinjao sukob.
– Danijel Marušić bio je najbolji režiser koji je postojao, ali ga nisu trpjeli, bio je Hrvat, to ne spominju uopće. Ja sam dobio ulogu Brice Dubrovčanina, a Karlo Bulić doktora. Dolazi meni Smoje sa ženom i govori protiv mog prijatelja Bulića: “Slušaj, ja neću da on igra doktora, ti to moraš preuzeti.” I ja ih odbijem. “Oprostite, vi ste pisac, vi ste napisali scenarij, a režiser je napravio od toga ne jedan komad, nego seriju. Prema tome, on odlučuje koga će uzeti, nemojte to preda mnom više spominjati.” Onda se, razumiješ, Smoje “najedio” na mene, bio je bog i batina. Zajebali smo ga tako što smo mijenjali tekst, svašta smo napravili po svome. Trebali smo još snimiti nastavak “Našeg malog mista”, ali Smoje nije dopustio – prisjetio se Martinović. Unatoč tome što je u to vrijeme malo tko u Jugoslaviji imao televizor, moć televizije bila je golema. – Nakon emitiranja serije slučajno sam bio u Beogradu mjesec dana, radio sam nešto jezično, dubrovačku poeziju s njihovim glumcima, za Radio Beograd. Nisam se mogao maknuti ni pet koraka a da mi netko ne viče: “Burazeru, ‘Naše malo misto’, dođi, idemo popiti.” Čudo jedno. A kad bih došao u gostionicu nešto pojesti, nisam stigao platiti. Eto, to je bilo “Naše malo misto” – kazao je Martinović. Istaknuo se mnogobrojnim ulogama u djelima dubrovačkih pisaca: bio je Držićev Maro, Bokčilo i Dundo Maroje (Dundo Maroje), Munuo i Dundo Niko (Skup), Dživo i Stanac (Novela od Stanca), Agamemnon (Hekuba) te Grižula, zatim Radamante (I. Gundulić, Prozerpina ugrabljena), Jerko (navodni autor Džanluka Antica, Jerko Škripalo), Tarto (Molière – M. Tudizić, I. Tudišević), Lukša, Niko Martinović i Jerko (I. Vojnović, Na taraci, Ekvinocij, Maškarate ispod kuplja) te Kapural Luko (V. Stulli, Kate Kapuralica). Ostale značajnije uloge: Grof Almaviva (Beaumarchais, Seviljski brijač), Aretej i Križovec (M. Krleža, Aretej, U agoniji), Frano (C. Goldoni, Kafetarija), Toant (J. W. Goethe, Ifigenija na Tauridi), Vladimir (S. Beckett, U očekivanju Godota), Ubu (A. Jarry, Kralj Ubu ili Poljaci), Tezej (Euripid, Edip na Kolonu). Režirao je nekoliko predstava, glumio na radiju i televiziji (Naše malo misto, Libar Marka Uvodića, Plemićko gnijezdo) te na filmu. Dobitnik je Nagrade ‘Vladimir Nazor’ za životno djelo 1990.
Izvor:du.list