U Bosni i Hercegovini u posljednjih nekoliko izbornih ciklusa primjetan je porast broja političkih stranaka i kandidata koji ne osvajaju niti jedan glas u jednoj ili više izbornih jedinica, što je i više nego jasan znak da se registriraju isključivo radi trgovine u biračkim odborima.
Prema službenoj statistici Središnjeg izbornog povjerenstva BiH, 2016. godine bilo je devet političkih stranaka koje na jednoj ili više izbornih jedinica nisu osvojile niti jedan glas, a na posljednjim izborima 2020. godine bila ih je čak 51. Slično je i sa neovisnim kandidatima, onih koji na izborima 2016. godine nisu osvojili niti jedan glas bilo je 16, dok ih je na izborima 2020. godine bilo 34.
“I to je dokaz da ljudi žele da se bave politikom isključivo iz materijalnih razloga. Neovisni kandidati se prijavljuju za sudjelovanje na izborima tamo gdje nemaju nikakvo uporište, a onda smo svjedoci razmjene biračkih mjesta, ali i prodaje mjesta u biračkim odborima, i to je postao biznis. Radi se o korupciji koja je neprihvatljiva i nužno je u tom dijelu mijenjati zakon i to spriječiti”, rekao je Vehid Šehić, analitičar i bivši predsjednik SIP-a BiH.
Inače, u Bosni i Hercegovini javna je tajna da se mjestima u biračkim odborima trguje, a kako tvrde dobri poznavatelji izbornog procesa, trend prijavljivanja neovisnih kandidata i političkih stranaka koje ne dobiju niti jedan glas počeo je još 2004. godine. I danas, kao i ranije, nisu rijetki slučajevi da velike političke stranke svoje članove prijavljuju kao neovisne kandidate, jer po zakonu svi su ravnopravni kada je riječ o raspodjeli mjesta u biračkim odborima. Primjera radi, na ranijim lokalnim izborima u Doboju moglo se glasati za Čapljinsku neovisnu stranku – Čapljina u srcu, a čak šest političkih subjekata, što stranaka, što neovisnih kandidata, nije osvojilo niti jedan glas. U ovoj lokalnoj zajednici jedan glas osvojilo je čak 15 političkih subjekata, uglavnom nezavisnih kandidata, dok ih je deset imalo svega dva glasa, pišu Nezavisne novine.
“Tome treba stati na kraj i ukoliko ima volje, to se može riješiti, a koalicija ‘Pod lupom’ je tražila da se to uradi. Može se, recimo, zabraniti čovjeku da se kandidira ako u prethodnih godinu dana nema prebivalište u toj lokalnoj zajednici ili političkoj stranci ukoliko nema aktivnu organizacijsku jedinicu tamo gdje se kandidira”, naglašava Šehić.
I Tanja Topić, politička analitičarka, kaže da to što neovisni kandidati i političke stranke ne dobijaju niti jedan glas otkriva sve naše “slabosti” na izborne malverzacije i korupciju.
“Imati članove u biračkim odborima postao je unosan posao na kojem se prodajom može zaraditi pristojan novac. Takve političke stranke i pojedinci postali su poželjne udavače za velike političke igrače koji ne pitaju za cijenu. Naš Izborni zakon je izbušen na sve strane i nema rupe na koju ne bi trebalo obratiti pažnju. Strah me je da ni izmjene Izbornog zakona neće promijeniti politički mentalitet koji će iznova uvijek bušiti rupe i tražiti nove prečice”, istakla je Topić.
Iz nekoliko neslužbenih razgovora Nezavisne saznaju da pojedinci i političke stranke za mjesta u biračkom odboru dobijaju od 500 pa do 3.000 KM, ovisno od izborne jedinice u kojoj su se prijavili za izbore. Pored toga, po principu “ja tebi – ti meni” na terenu se događa da pojedinac ili stranka svoja mjesta u biračkom odboru na nekom mjestu ustupi drugoj stranci koja joj zauzvrat daje mjesta tamo gdje stranka ili pojedinac imaju bazu i najveću šansu za osvajanje mandata.
Izvor: Pogled.ba