Dok bošnjačka javnost priželjkuje uhićenje Milorada Dodika zbog negiranja genocida u Srebrenici, temeljem odredbi Kaznenog zakona BiH koje je nametnuo bivši visoki predstavnik Valentin Inzko, bošnjački član Predsjedništva BiH Šefik Džaferović koristi priliku da Armiju RBiH promovira kao časnu vojska koja nije činila zločine, već se borila protiv njih.
Piše: Milan Šutalo, Hrvatski Medijski Servis
– Ako je i bilo zločina, to su bili zločini pojedinaca, nikako zločini sustava, sustav se borio protiv njih, reći će Džaferović, za sarajevsku televiziju Hayat, aludirajući na bošnjački ratni entitet Republiku BiH. Sličnu izjavu u više navrata dao je Džaferovićev stranački šef Bakir Izetbegović.
I Izetbegović i Džaferović kao i većina bošnjačke javnosti vjeruju kako je Inzkova odluka, koja se kolokvijalno naziva “odlukom o zabrani negiranja genocida”, bošnjački narativ o “genocidnoj politici” koji provodi Milorad Dodik i “UZP politici” Dragana Čovića, te “časnoj borbi Armije RBiH” sada pretvorila u pravnu normu. Alat koji se može i treba koristiti u obračunu s tim politikama i ostvarenju cilja-pretvaranja BiH u građansku odnosno bošnjačku državu.
No, Inzkove nametnute odredbe ne odnose se samo na negiranje genocida, već i negiranje ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti. Podsjetimo, u tim nametnutim odredbama, uz ostalo, stoji:
“Dopunom Kaznenog zakona Bosne i Hercegovine će se svatko tko javno odobri, porekne, grubo umanji ili pokuša opravdati zločin genocida, zločin protiv čovječnosti ili ratni zločin utvrđen pravomoćnom presudom u skladu s Poveljom Međunarodnog vojnog suda pridruženom uz Londonski sporazum od 8. kolovoza 1945. ili Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju ili Međunarodnog kaznenog suda ili suda u Bosni i Hercegovini,(…)kazniti kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.
Ima li u Džaferovićevoj izjavi elemenata za njegovo procesuiranje? Hoće li Tužiteljstvo BiH formirati predmet protiv njega? Inzkove odredbe su pune pravnih rupa. Primjerice, ne može se tvrditi da je Džaferović, negiranjem da je Armija RBiH činila ratne zločine, negirao bilo koju od gore navedenih presuda. Druga važna stvar koja ga može abolirati je sudsko načelo Haškog, ali i domaćih sudova prema kojem nema kolektivne već samo individualne odgovornosti za počinjenje zločina, pa njegova izjava da su zločine činili pojedinci, a ne kolektiv (Armija RBiH), može opravdati primjenom tog načela.
Ali, što je onda s njegovom i izjavama drugih bošnjačkih prvaka da su vojske drugih dvaju naroda HVO i VRS činile “sustavne zločine, genocid, provodile udruženi zločinački poduhvat? Jesu li takve tvrdnje kažnjive prema nametnutim Inzkovim odredbama, ako nema kolektivne, već samo individualne odgovornosti za počinjene zločine?
Ako Tužiteljstvo BiH ne nađe elemente za podizanje optužnice i procesuiranje bošnjačkog člana Predsjedništva Šefika Džaferovića, a pokrenulo je proces protiv srpskog Milorada Dodika, to će značiti kako Inzkov zakon nije uspio poslužiti svojih svrsi- prestanku negiranja svih vrsta zločina i veličanja ratnih zločinaca, što vrijeđa žrtve i onemogućava postizanje pomiranje i stvaranje pretpostavki za suživot u BiH.
Naprotiv, Inzkov zakon u tom slučaju pretvorit će se u svoju suprotnost- postat će političko sredstvo za zatvorsko kažnjavanje jednih i njihovu eliminaciju s političke scene, kako bi drugi lakše ostvarili svoje političke ciljeve.
“Imamo s jedne strane nastavak genocidne politike koju provodi Milorad Dodik, dok HDZ i Dragan Čović nastavljaju zločinačku UZP politiku Herceg Bosne, koja je presuđena u Haagu. SDA je jedina koja, nasuprot ovim retrogradnim snagama vodi progresivnu politiku na tekovinama Armija RBiH koja se časno borila i nije činila zločine, već se protiv zločina borila”.
Ovakve i slične izjave skoro svakodnevno čujemo u javnom prostoru BiH. Ako se njima ne krši Inzkov nametnuti zakon, a uskoro će se to moći testirati, onda će biti nedvojbeno da taj zakon nije blagodat, već tempirana bomba za BiH.
/HMS/