Smeće u jami je potpuno svježe… Jučer bačeno s obližnjeg puta. Lokalni ljudi uspjeli su ubaciti preko 100 kubika kućanskog otpada, strvina, krupnog i građevinskog otpada, lijekova, kemikalija i pesticida. Smeće smo dosad vidjeli samo mi speleolozi, jer – okolica ulaza je čista kao suza, u podzemlju horor film – napisali su na Facebooku iz organizacije Čisto podzemlje ispod objave o stanju u Gaćinoj jami koja se nalazi u zaleđu Biokova.
I nije ona jedina takva, samo na tom području ih ima preko 103, također punih raznog i opasnog otpada. Prema njihovoj evidenciji, postoji oko tisuću zagađenih jama i špilja koje ugrožavaju jedinstvenu hrvatsku faunu, ali i predstavljaju rizik za zalihe pitke vode.
– Po našem iskustvu i podacima koje mi imamo u inicijativi, paklena kombinacija su uvijek blizina ljudskih naselja i puteva te špilje i jame. Ako imate špilje ili jame koje se nalaze u blizini puta, gotovo sigurno ćete pronaći barem nešto smeća u podzemlju. Ako je još jama u blizini nekog sela, to vrlo često rezultira hrpom otpada. U nekim selima je tradicija oduvijek da se smeće baca u jame, kao što je i ovdje slučaj. Ta jama služi kao deponij već jedno duže vrijeme i za veći broj ljudi jer se ne može samo tako napuniti preko noći. To je jedna navika lokalnog stanovništva diljem Hrvatske – rekao nam je Ruđer Novak pokretač inicijative Čisto podzemlje.
Inače, Čisto podzemlje je volonterska speleološka inicijativa koja se od 2015. godine bori protiv bacanja otpada u krško podzemlje. Svojim neumornim trudom i radom, uspjeli su kažu, barem polovicu toga očistiti. No, posla ima napretek. Neistraženih, onečišćenih špilja i jama još više. Ljudi koji već desetljećima bacaju sve što stignu pa i plastiku, lešine, pesticide te opasne kemikalije, njih pak ima najviše. Samo što je rijetko tko od njih svjestan činjenice da time direktno truje i samog sebe.
– Prije to nije bio toliki problem jer se uglavnom bacalo drvo, kamenje i ovce, ali sad kad se baca plastika, kemikalije i sav taj opasni otpad – građevinski, krupni i komunalni otpad to sve ostaje dolje, ne raspada se. To je nažalost oduvijek tako u našim krajevima, ali se promijenio sastav otpada i danas to predstavlja ozbiljan ekološki problem – kaže Novak pa pojašnjava zbog čega je to toliko opasno.
– Problem je što špilje i jame funkcioniraju kao prirodni sakupljači vode. Dakle, to su prirodne šupljine kroz koje se voda iz nadzemlja procjeđuje u podzemlje, a krške podzemne vode u Hrvatskoj izvor su za dvije trećine građana Hrvatske. I ono što se događa kad imamo smeća u njima, jest da se voda ‘procjeđuje’ preko plastike, odnosno raznosi mikroplastiku, mikrobiološku kontaminaciju – bakterije i viruse iz raspadajućih strvina i lešina u podzemne spremnike koje onda završavaju ne samo u površinskim izvorima, nego i u vodocrpilištima te izvorima pitke vode za stanovništvo od Istre do Dubrovnika koji piju vodu iz krških podzemnih spremnika – priča Novak.
Upravo zbog toga što to predstavlja veliki ekološki problem, gotovo su sve speleološke udruge diljem Hrvatske, putem inicijative Čisto podzemlje, aktivno uključene u razne akcije čišćenja, kao i detektiranja novih divljih deponija. Cilj im je zaustaviti novo onečišćenje i osvijestiti ljude da to više ne čine.
– Nije to bilo prije 20 godina pa da čistimo staro smeće, nego se vidi i po Gaćinoj jami da ima smeća, odnosno proizvoda na kojima se može iščitati da ni rok trajanja još nije prošao. To je vrlo živa praksa i jako ukorijenjena ljudska navika, jer je dugo i postojao problem organiziranog odvoza otpada kojeg u mnogim dijelovima Hrvatske nije bilo. Lako je istovariti smeće u jamu ili špilju, no da se to počisti potrebno je barem deset puta više energije. Vi da u Gaćinu jamu dovedete dvadeset ljudi da radi cijeli vikend, izvadit ćete možda 20-30 kubika smeća – kaže pa dodaje kako je za čišćenje jama i špilja potrebno uložiti puno vremena, truda i znanja.
– Općenito nije lako očistiti neku špilju, to ovisi o njenoj dubini, o njenom obliku… Imate i vijugave kanale gdje vi ne možete na užetu jednostavno izvući komade smeća pa vrlo često koristimo i tehnike speleološkog spašavanja koje koristi i HGSS. Nije to kao divlji deponij kao u šumi, ovo mogu raditi isključivo speleolozi i HGSS jer jedini imamo znanja za kretanje i vađenje otpada iz takvih vertikalnih objekata – pojašnjava Novak.
Izvor:24sata.hr