Teorije su razne, jedna od njih kaže da će na taj način imati manji otpor zraka, što je u početku bilo smiješna pretpostavka dok se to u jednom trenutku nije stvarno moglo izmjeriti.
Danas, kada postoje zračni tuneli za mjerenje otpora zraka posebno za bicikliste, Specialized tim je izmjerio razliku od 60-90 sekundi na prijeđenih 40 kilometara, što i nije zanemarivo ako jurite za postoljem neke svjetske utrke i živite od toga. Dakle, što se otpora zraka tiče, rekreativcima to nije potrebno, piše magazin Biker.
Drugi razlog koji se često navodi su ozljede uslijed pada kada na cestovnom biciklu padnete pri velikoj brzini na asfaltnu podlogu, znate kako to izgleda. Oderane noge i ruke s velikim površinskim ozljedama. Mogućnost infekcije je velika i ako nemate dlaka, tu ste mogućnost znatno umanjili jer kraste mogu ispasti i ne zadržavaju se na koži.
Zapravo, cijela priča brijanja nogu je počela u profesionalnom biciklizmu kada su biciklisti kao i danas nakon svake utrke ili jakog treninga išli na masažu nogu radi bržeg i kvalitetnijeg oporavka mišića. Masaže su bile ugodnije i manje bolne te su maseri jednostavnije i brže odrađivali svoj posao ako je koža bila glatka i bez dlaka. To je ubiti glavni razlog zašto su biciklisti brijali noge, onda se uspostavilo da je bolje i uslijed površinskih ozljeda kože prilikom pada, a zatim se pojavila i tehnologija koja je mogla izmjeriti i koliko će onaj biciklista koji brije noge biti brži od onog koji to ne čini.
Nakon niza godina nekako je to postao simbol ozbiljnost i predanosti biciklizmu, iako to ne čine svi i ne znači da zbog toga nisu dobri i jaki biciklisti, ali ovo je ušlo u neku vrstu kulture biciklizma. Ljudi su navikli da oni ozbiljni biciklisti to čine i neobično ih je vidjeti drugačije danas. Ako se pitate da li biste i vi to trebali raditi, jedini razlozi koji vas mogu navesti na to je masaža, ozljede ili jednostavno jer se to radi… a da li ćete, to je vama na izbor, navodi Biker.
PIŠE PSD