Hrvati i njihovi potomci rasuti su po svijetu kao zvijezde po nebeskom svodu. Neki od njih vidljiviji su od drugih, kao i zvijezde, barem za neko vrijeme. Za vas sam prikupio crtice iz života onih koje sam tako rekavši „u hodu“ zapazio i o njima iz raznih izvora ponešto zabilježio. Poneke sam od njih i poznavao. A ovdje ih vi možete sve upoznati i vidjeti da u tom našem rodu i narodu ima stvarno nadarenih, radišnih i uspješnih pojedinaca diljem kugle zemaljske. Lijepo je (do)znati tko su ti naši sunarodnjaci i biti ponosan na njih. Svatko je od njih na svoj način obogatio svijet…
Među ovim kratkim životopisima pročitat ćete o ljudima vrlo različitih zvanja i iz raznih krajeva svijeta. Ali sve ih povezuju hrvatski korijeni. Svi su bili ponosni na ono što su ponijeli iz domovine ili naslijedili od svojih roditelja, djedova i baka – od domaćih jela i obiteljskih tradicija do hrvatske kulture općenito. Ali ima i još nešto što oni imaju zajedničko: prepoznali su svoje talente i imali životne ciljeve, te bili radišni, strpljivi i uporni u njihovu ostvarenju. Znali su da prirodna nadarenost nije dovoljna za velika postignuća. To je samo temelj na kojemu treba graditi, ustrajno radeći, ono što želimo u životu postići. Bili oni znanstvenici, glumci, pjevači, športaši… njihova je zvijezda zasjala i postala vidljiva jer su „brusili“ sami sebe, i to uz velike napore i žrtve.
Ante Čuvalo, Hrvati u svijetu – 101 životopis za školarce (i roditelje), CroLibertas Publishers, 2017.
Lily Garafulić (1914. ‒ 2012.)
umjetnica
Papa Ivan Pavao II. je 1999. napisao: „Umjetnici, društvo vas treba. Društvu u kojem živimo potrebna je ljepota kako ne bi očajavalo. Ljepota, baš kao i istina, donosi radost čovjekovu srcu.“ Osoba koja se puno prije ovog papina poziva odazvala glasu Božjem i donosila radost ljudskim srcima bila je i vrlo poznata čileanska umjetnica hrvatskih korijena Lily Garafulić.
Rođena je u Antofagasti 14. svibnja 1914. Bila je deveto i najmlađe dijete Petra Garafulića i majke Margarite rođene Janković, koji su se početkom dvadesetog stoljeća, da bi preživjeli, odselili u Čile, nakon što je bolest peronospore opustošila vinograde rodnog im Nerežišća na otoku Braču, kao i u ostalim krajevima hrvatskog juga.
Umjetnost je studirala na Escueli de Bellas Artes / Škola lijepih umjetnosti u Santiagu kod poznatog čileanskog kipara Lorenza Domingueza. Diplomirala je 1938. i odmah zatim provela godinu dana u Parizu. Godine 1944./45. bila je u New Yorku kao stipendistica poznate zaklade Guggenheim. Dvije godine kasnije počinje predavati umjetnosti na Universidad de Chile, a 1951. postala je redovita profesorica na katedri za kiparstvo na istom sveučilištu. Godine 1957. postaje članica udruženja za plastičnu umjetnost UNESCO-a. Boravila je u Italiji, Grčkoj, Egiptu, Hrvatskoj, Peruu, na Uskršnjim otocima i drugdje, učeći i usavršavajući svoje umjetničke sposobnosti. Bila je uvijek svjesna da Bog daruje talente, a ljudi su dužni umnožiti ih, te obogatiti sebe i svijet u kojem žive.
Njezini najpoznatiji radovi (kipovi 16 proroka) nalaze se na vrhu bazilike Gospe Lurdske u Santiagu, koju je projektirao njezin prezimenjak, također bračkih korijena, poznati čileanski arhitekt i pisac Andres Garafulić.
Ona je stvorila više stotina skulptura i bila je jedna od prvih žena koja je oblikovala djela monumentalnih omjera.
Od 1973. do 1977. Lily je bila ravnateljica Muzeja lijepih umjetnosti u Santiagu, prva žena u Čileu koja je obnašala tu dužnost, i to vrlo uspješno. Godine 1995. dobila je Čileansku nacionalnu nagradu za umjetnost i postala je profesorica emerita na Universidad de Chile.
Dok sve počasti dolaze i prolaze, njezina umjetnička djela ostaju i svjedoče njezinu umjetničku veličinu. Umrla je 15. ožujka 2012. godine. Čileansko veleposlanstvo u Washingtonu upriličilo je 2014. godine izložbu prigodom 100. obljetnice rođenja Lily Garafulić, pa neka i ovaj člančić bude u čast čileansko-hrvatske slavne umjetnice koja je uvijek bila ponosna na rodnu hrvatsku grudu svojih roditelja.