Prije dva i pol mjeseca Njemačku i još neke europske zemlje pogodile su velike poplave. Najteže je stradao Ahrweiler u Falačkom Porajnju, gdje je poginulo čak 135 osoba, većina ukupnih žrtava tih poplava. Naša ekipa vratila se u taj kraj kako bi nam donijela priču o tamošnjim ljudima, koji se i dalje suočavaju s posljedicama nedavne katastrofe.
Kuhar po profesiji Miladin Keleman danas nosi bijelo zaštitno odijelo, uniforma je to onih koji u Arhweileru rade zidarske poslove na obnovi poplavljenih zgrada. U restoranu u kojem je nekad kuhao danas žbuka zidove.
– Mora se prilagođavati uvijetima. Što sad, kome da kuham? Kome? Nemam kome prodavati nema ljudi, većinom su svi otišli. Jedino su radnici ostali, većinom mi koji tu radimo, priča Miladin .
Prije 2 mjeseca sreli borio se s blatom i izbacivao trulež iz kuhinje u kojoj je radio. Vodenu bujicu u noći poplave koja je nekoliko sati nosila sve pred sobom nemoćno je gledao s prvog kata iznad restorana. Federalna vlada tada je proglasila katastrofu.
Malo se toga moglo spasiti kad se voda povukla. Ostali su apokaliptični prizori. U nekada slikovitom gradu u kojem je svaka druga kuća bila restoran, galerija ili trgovina – ljudi su u trenu ostali bez imovine, bez posla i bez prihoda.
Ni Keleman danas ne zna da li će mu se produžiti ugovor, a o mjesečnoj plaći kaže: “Ne znam što bi vam rekao, imam od grada zasad 70 posto plaće”. Nije mnogo bolje ni drugima. Njegova gazdarica, druga generacija iseljenika bosanskih korijena posjeduje nekoliko restorana u gradu, ali ni sam ne zna što je čeka.
Federalna vlada nedavno je odobrila paket od 30 milijarda eura razvojne pomoći za poplavljene regije. Kada bi taj novac mogao doći nitko ne zna.
– U kom obliku i u kom iznosu ne znamo što će stići do nas. Ovdje je uništena cijela infrastruktura. Nema vrtića ni mostova. Kad spomenete iznos, zvuči kao golem paket. Ali ovaj grad je toliko bio uređen da to neće biti dovoljno. I novac je planiran za dulje razdoblje, tako da ne znamo. Vjerojatno će biti nezadovoljstva i nepravde kao što to uvijek bude, govori Tanja Jelić.
Dok ne krenu ozbiljni projekti za lokalne poduzetnike, a u ovom kraju je stradalo više od 3 tisuće biznisa – ljudi se snalaze kako znaju. Uz pomoć volontera, donacija, ili jeftinih radnika poput Kelemana.
– Sve što trenutačno plaćamo je zahvaljujući donacijama. Ali mnogo nam toga doniraju. U blizini je veliki šator u kojemu ostavljaju građevni materijal i ljudi to mogu besplatno uzeti. Tako si to možemo priuštiti, kaže Nikoleta Amantidis koja se sa svojom obitelji još bori s uklanjnajem vlage. Gule se zidovi, razbijaju pločice, grijalice i ventilatori rade punom parom, da se što više vlage sanira prije zime.
Povratak u Arhwiler nakon 9 tjedana sve je samo ne povratak u normalnost. Istina je da se prije 2 mjeseca ulicama nije moglo ni prolaziti zbog količine blata i uništene imovine. To je sada bolje. Ali za ljude svakodnevica znači fizički rad, građevinsko saniranje kuća, neprestani zvuk bušilica i građevinske mašinerije. Nastojanje da obnove imovinu i svoje živote nije ni brzo ni jeftino, ni bez adminstrativnih nejasnoća.
Rječica Ahr koja je odnijela živote, infrastrukturu i imovinu danas djeluje pitomo i bezopasno. Čini se nevjerojatno da je tako mala rijeka u kratkom vremenu narasla više od 5 metara i razorila sve što joj se našlo na putu. I 16 mostova koji su povezivali grad. Preživjela su samo dva.
Postavljen je privremeni pontonski most. Zovu ga školski most jer skraćuje put do škole za 3 kilometra. Državna agencija za tehničku pomoć i sada je na terenu. Bili su prvi koji su došli u pomoć poplavljenima. I još uvijek rade. Obnavljaju mostove, grade ceste, ponovo postavljaju 180 kilometara željezničke pruge i isto toliko kilometara plinovoda. Zovu ih plavi anđeli.
– Sada ćemo se i dalje fokusirati na infrastrukturu, uklonili smo most. Preko vikenda ćemo postavljati brojne privremene mostove kako bismo omogućili prelaženje rijeke. Dalje ćemo sanirati posebno kritična mjesta – škole, bolnice, kako bi se njima mogli koristiti i u hladnim zimskim mjesecima, najavljuje Martin Wolter iz Federalne agencije za tehničku pomoć.
Ovo je, kažu nam, s odrađenih 2 milijuna radnih sati u 2 mjeseca, najveći posao u povijesti ove organizacije utemeljene nakon rata, prije 70 godina, za obnovu tada porušene Njemačke. A i područje uz rijeku Ahr još uvijek pomalo podsjeća na ratnu zonu. Samo obnova prometne infrastrukture stajat će više od 4 milijarde eura. A to je tek privremena procjena. Pravi razmjeri katastrofe zbrajat će se poslije.
Izvor:hrt.hr