Prošlo je više od godinu i pol od službenog početka pandemije na našim prostorima, a nepoznat protivnik s kojim smo se prvi put suočili u ožujku prošle godine, premda još nije stjeran u kut, dobrim je dijelom upoznat. I uza sve spekulacije i dezinformacije, jasno je, u najmanju ruku, o kojem je virusu riječ i na koji se način prenosi zaraza.
U svjetlu novih znanstvenih spoznaja o prirodi ove respiratorne bolesti, mnogi se ljudi koji su svoje bližnje posljednji put zagrlili dugo prije njihova odlaska u bolnicu, nakon čega ih više nikada nisu vidjeli, pitaju je li takvo postupanje uistinu bilo potrebno.
Podsjetimo, tisuće ljudi izgubile su svoje bližnje u pandemiji koronavirusa, a da bi stvar bila još i gora, shrvane obitelji doznale su da tijela umrlih ne smiju vidjeti, niti im se smiju približiti. U nekim je državama prošle godine čak i zakonom zabranjeno ukapanje preminulih od posljedica zaraze na grobljima.
Kod nas je pak u ožujku prošle godine HZJZ izdao detaljne upute za njihovo pokapanje, uz napomenu da je kremiranje najsigurnija opcija te da se obudikcija ne preporuča. Naveden je niz sigurnosnih mjera, uključujući korištenje zaštitne opreme, dezinfekciju transportne vreće s tijelom i njezino obilježavanje naljepnicom ili privjeskom koji jasno daje do znaja kako je osoba u njoj Covid pozitivna.
Isto tako, propisano je da se kovinski lijes hermetički zatvoren lemljenjem stavlja u drveni lijes, a umrla osoba u njemu mora biti zavijena u platno natopljeno dezinfekcijskim sredstvom.
Opreza nikad dosta, ali, kako se ispostavilo, neke od propisanih mjera koje su se ispriječile između ožalošćenih članova obitelji i njihovih umrlih bile su nepotrebne.
‘NEMA RAZLOGA ZAŠTO BI TIJELO BILO ZARAZNO’
Epidemiolog Marijo Parčina potvrdio je da spomenuta procedura nije potrebna kad je riječ o respiratornim bolestima.
– Postoji određena razina zaraznosti, kao primjerice kod ebole ili Lassa virusa, koje spadaju u hemoragijske groznice, kada su takve mjere doista nužne. Bilo kakva manipulacija s tijelom umrle osobe predstavljala bi visok rizik od zaraze. Kod respiratornih bolesti, poput Covida-19 i gripe, to nije slučaj – rekao je Parčina.
Epidemiolog je dodao da se tijelo umrloga najnormalnije odnosi u mrtvačnicu, bolničku ili privatnu, gdje ga operu i uprizore kako bi ga rodbina mogla vidjeti.
– Nitko tijelo, pretpostavljam, neće ljubiti, kao što su to radili pravoslavci u Crnoj Gori, ali virus se ionako ne nalazi ni na koži, ni u kosi. Nalazi se u sluznici respiratornog sustava i relativno brzo umire – rekao je naš sugovornik.
Parčina dodaje da svi virusi imaju određeni životni vijek, a kad temperatura tijela padne, novonastali uvjeti nisu povoljni za stvaranje novih stanica.
– Virus mora ostati na određenoj temperaturi da bi zadržao svoju infektivnost. Tijelo umrloga više ne stvara aerosol, ne može više zakašljati, kihnuti, niti staviti ruku u usta pa potom taknuti kvaku… Nema nikakvog razloga zašto bi ono bilo zarazno – zaključio je epidemiolog.
‘SPUŠTENA U ZEMLJU, NITKO JE VIDIO NIJE’
Ova je informacija itekako važna svima onima čiji su bližnji preminuli od Covida, uključujući obitelj 24-godišnje djevojke koja je uslijed nerazjašnjenih okolnosti preminula 11. listopada u Sarajevu.
Naime, Nizama Čamo primljena je u bolnicu zbog blagog moždanog udara, nakon čega je navodno bila smještena pokraj pacijenta oboljelog od koronavirusa, zarazila se, i nedugo zatim preminula. Ipak, mnogi su detalji njezina boravka u bolnici još uvijek nejasni. Iza sebe je ostavila nekoliko kratkih video snimki, u kojima se bolničko osoblje ne odaziva na njezine vapaje, prije nego što su joj, zaključuje njezin brat Nezim, uzeli telefon.
– Nizamini papiri su u mrtvačnici na Barama, otišli su s tijelom, a tijelo ne možete vidjeti jer je imala COVID-19. Spuštena je u zemlju, nitko je vidio nije – rekao je Nezim.
Ovakvi slučajevi u budućnosti mogu biti spriječeni ako se revidiraju propisane mjere za postupanje s tijelima umrlih od Covida.
RESPIRATORNE BOLESTI NISU NA POPISU
U Pravilniku koji je Ministarstvo zdravstva donijelo 2018. godine navodi se da mrtvački lijes mora biti dvostruk, ako se osoba koja je preminula od pojedinih zaraznih bolesti pokapa u izgrađenu grobnicu ili arkadu.
“Unutarnji mrtvački lijes mora biti hermetički zatvoren kovinski lijes, ili hermetički zatvorena vodonepropusna i plinonepropusna pokojnička vreća ili folija, koji se stavljaju u drveni vanjski lijes“, stoji u Članku 16. spomenutog Pravilnika.
Pogrebnik splitskog ‘Lovrinca’ rekao je da je to uobičajena procedura te da se tako postupa sa svim zaraznim bolestima, uključujući Covid-19.
S druge strane, u Pravilniku se navodi da tijelo može biti smješteno izravno u drveni lijes ako se pokapa u podzemnu zidanu grobnicu koja se može hermetički zatvoriti.
U stavku 4. Članka 16 piše da se osoba umrla od zarazne bolesti pokapa sukladno Članku 4., u kojem je pak specificirano na koje se bolesti to pravilo konkretno i odnosi.
Prema Članku 4., ozbiljan rizik od zaraze, između ostalog, predstavljaju kuga, kolera, difterija, žute groznice, kao i virusne hemoragijske groznice, u koje spadaju Ebola, Lassa, Marburg i Denga virusi, a respiratorne se bolesti na tom popisu ne spominju.
PIŠE HANA PERKOVIĆ/slobodnadalmacija.hr