Na jučerašnji dan 20. listopada 1988. prestalo je kucati ovozemaljsko srce velikog katoličkog misionara Indije Hrvata oca Ante Gabrića.
Pokojni p. Jozef Cukale, duša od čovjeka i misionara, sjećao se kad bi Gabriću pod stare dane govorili kako mora pripaziti na srce, da bi ovaj sa zanosom doviknuo: “Neka kuca dok kuca!”
I otkucalo je. U zoru 20. listopada 1988. pozlilo mu, pozvao kapelana i rekao mu: “Isus zove!” On koji se čitav život kretao i hitao, umro je u kretanju. U ambulantnim kolima sestara Majke Terezije, na prilazu Kalkuti, dok je svitalo.
Kruži priča da su nakon njegove smrti čisteći mu sobu u njoj zatekli tri kobre. Opće je uvjerenje da one ne napadaju svete ljude.
Ante Gabrić, zvijezda repatica, ili supernova. Fundamentalist u ljubavi, oluja na djelu. Čovjek koji je govorio pa mislio. Najprije davao, pa se pitao da li je to razborito. Rodom iz Metkovića (28. veljače 1915.). Kaže da se spremao otići u franjevce, a onda da su mu u kuću naišla dva isusovca i smantali ga da ode u njihovu gimnaziju u Travnik.
Tamo su opet došla dva (isusovca), misionara u Indiji. I gotovo je bilo. Ulazi u isusovački novicijat u Zagrebu (1933.), uči filozofiju u Gorici i Galarateu u Italiji (1936.-38.). I piše svako malo molbe provincijalu da ga pošalje u Indiju. Franjo Jambreković, koji je nešto ranije kao župnik u Skopju poslao Majku Tereziju, sad je kao isusovački provincijal slao Gabrića. A ovaj nije bio Bog zna kojeg zdravlja. Može biti da se nije na njega ni računalo. “E moj Ante nećeš dugo”, rekao mu je liječnik. Nećeš dugo… a on zapalio u Bengaliju.
Sveta Majka Terezija i o. Ante Gabrić u pohodu Sarajevu 1978. godine
Sveta Majka Terezija s misionarom slugom Božjim Antom Gabrićem pohodila je na Veliki utorak, 21. ožujka 1978. Sarajevo. U prepunoj dvorani Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa pozdravio ju je tadašnji nadbiskup vrhbosanski mons. Marko Jozinović. Istoga dana susreli su se vjernicima u prepunoj katedrali Srca Isusova, navodi ktabkbih.net.
U Indiji je živio do smrti brinući za prezrene, siromašne, gladne i bijedne, baš kako je i živio njegov Učitelj dok je boravio na zemlji 33 godine.
Po uzoru na Isusa, kako je živio i umro u radosti i na glasu svetosti iščekujući susret s njime već navedenim riječima: „Isus zove!“.
Pokopan je u dalekoj Bengaliji s grudom hrvatske zemlje i bočicom Jadranskog mora jer nikad nije zaboravio svoje korijene.
Postupak za proglašenje blaženim i svetim za o. Antu Gabrića pokrenut o stotoj obljetnici njegova rođenja, kada je i otvorena kauza za toga slugu Božjega 28. veljače 2015., a na prvoj je sjednici zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić podsjetio na riječi sv. Majke Terezije koje je 1978. godine izrekla u rodnom gradu o. Gabrića – Metkoviću. Tada je kazala da su ljudi u Bengalu u o. Gabriću dobili Isusa. Preko njega i od njega doznali su da ih dragi Bog ljubi. Oni su doznali da su naša braća i sestre, poručio je kardinal Bozanić.
Izvor: narod.hr