Nakon što su skauti izgubili obje utakmice u Eurocupu od praške Dukle nastavak prvenstva i susret sa sarajevskom Bosnom očekivao se dozom opreza.
Povratnik u Premier ligu i višestruki prvak BiH s nekoliko iskusnih igrača i reprezentativaca nije protivnik kojeg se može podcijeniti.
Očito su toga bili svjesni i igrači Izviđača.
Iako nemaju još ni dvadeset godina u prosjeku, kapetan je 2000-to godište, imponira način na koji su igrači Izviđača reagirali protiv Bosne.
Iako Bosna nije došla kompletna (nedostajali Harmandić, Toromanović..) ne umanjuje se zasluženi trijumf mladih skauta jer da je Bosna bila i kompletna teško bi se mogla oduprijeti raspoloženim skutima. Od samog početka utakmice vidjela se velika želja kod domaćih igrača koji su, očito, htjeli vratiti samopouzdanje i vjeru u vlastite mogućnosti.
Iako su „na vrijeme“ osigurali solidnu prednost opuštanja nije bilo. Tko god bio na parketu nije se „štedio“ a pomogla je klupa koja je non-stop bodrila postavu na parketu.
Koliko je Izviđač bio dominantan govori podatak da je neke igrače trener Čolina odmarao kako bi što jači i odmorniji otišao na gostovanje u Bugojno, u subotu.
Kada netko u europskim utakmica izgubi dvije utakmice za redom, bez obzira koji je sport u pitanju, onda i nije baš neobično da uslijedi pad u igri, ili kriza rezultata što svakodnevno svjedočimo prateći sportska događanja u zemlji i svijetu.
Ova pobjeda Izviđača i igra koju je pokazao samo svjedoči kako ova mladost nije ni plašljiva, ni plačljiva, već uzdignute glave „ide dalje“ i, smatram, da zaslužuje veću pozornost i podršku, ne samo navijača.
Da je kojim slučajem Izviđačeve uspjehe i titule osvojila jedna momčad iz Bosne, npr. Konjuh, Gračanica ili Bosna iz Visokog od silnih priznanja, prijema i slično ne bi se moglo ostati, a to u Ljubuškom, na žalost, nije slučaj. I to nekoliko godina!
Poslušajte izjave nekolicine igrača nakon utakmice protiv Bosne
Mile Kraljević / Radio Ljubuški