Suočeni sa nesvakidašnjim izazovima i promjenama kako na lokalnom tako i na globalnom nivou, poput svih ljudi širom svijeta i građani Bosne i Hercegovine se već skoro dvije godine od početka pandemije nadaju nekom službenom kraju, povratku u normalno i zamišljaju kako će život nakon pandemije izgledati.
I dok možemo zamišljati kako bi taj normalan život izgledao, neophodno je preduzeti sve potrebne korake kako bi se osigurala sigurna budućnost.
Tim Europa, tj. Europska unija i njene zemlje članice, do sada su isporučile više od milion i tri stotine doza cjepiva za Bosnu i Hercegovinu kako bi se povećao broj potpuno cijepljenih građana.
Anisa Olovčić, medicinska sestra na COVID odjelu, jedna od nedvojbenih heroina našeg vremena, prenosi svoje iskustvo cijepljenja i važnosti poduzimanja ovog koraka za sigurnost svih građana.
“Vakcinisala sam se prije mjesec dana kao i sve moje kolege najprije zbog posla kojim se bavim, a zatim i zbog moje porodice. Teško je raditi na ovom odjelu. Kad volite ljude i kad volite pacijente, teško vam pada da svakodnevno gledate njihovu borbu za život, za zrak. Moje kolege i ja ulažemo velike napore da pacijentima pomognemo i olakšamo bol, a to ostavlja psihičke posljedice i na nas. S obzirom da nemamo dovoljan broj zdravstvenih radnika, u vakcinaciji vidimo spas, jer nemamo taj luksuz da se razbolimo pa da nema ko da brine o pacijentima,” ističe Olovčić.
Medicinski radnici i osoblje, kao i svi ostali koji su i u najtežim trenucima svaki dan odlazili na posao i brinuli o tome da svi dobiju potrebnu njegu, da smo svaki dan obaviješteni o najnovijim događanjima, da možemo kupiti osnovne namirnice, dobiti poštu, imati čiste parkove kako bismo mogli provesti dragocijeno vrijeme na svježem zraku, i bezbroj drugih koji nikada nisu prekidali svoje obaveze kako bi svi ostali mogli nastaviti živjeti normalno, trebaju podršku.
Anisa Olovčić jedna je od mnogih koji su do cijepljenja izbjegavali kontakte sa obitelji, starijim osobama i rizičnim grupama.
“Nakon sto smo se obje vakcinisale, strah i dalje postoji zbog prirode mog posla, ali je sada bar mogu posjetiti da popijemo kafu zajedno. Ostaje mi želja da je bez straha zagrlim i poljubim. Da dovedem moje kćerke kod nje i da provode vrijeme sa svojom nanom kao u stara dobra vremena.”
Iako je budućnost neizvjesna i nesigurna, slušanjem savjeta stručnjaka i brigom o svojim najbližima, naročito rizičnim skupinama, normalno se može realizirati, ne samo zamišljati.
“Nakon trećeg vala i sa početkom masovne vakcinacije, maštamo da se vratimo na staro, međutim nama medicinarima treba više vremena da se oporavimo, Još uvijek smo u mislima sa pacijentima koji su umrli, ne mogu da ih zaboravim. Ja hoću, ali ne mogu. Proživjeli smo pakao i vidjeli kako cijele porodice nestaju. Kada se vratim s posla maštam kako idem na odmor sa svojom porodicom na neku daleku destinaciju, kao pravimo zajedno kule od pijeska i kupamo se u moru. Nakon vakcinacije, ta slika u mojoj glavi je sada sve realnija. Vakcinacija nije više stvar pojedinca, ovo je stvar mase i to nam je jedini spas, “ dodaje Olovčić.
Europska unija je za Bosnu i Hercegovinu osigurala ukupno 95 milijuna eura bespovratnih sredstava kao pomoć u borbi protiv Covida-19. Osim 13,7 miliona eura iz granta EU4Health za nabavku cjepiva i prateće opreme, EU je osigurala 7,76 miliona eura za pokrivanje medicinskih potreba (više od 6 miliona komada osobne zaštitne opreme, 66 respiratora, 75 ECG monitora, 20 prenosnih ultrazvučnih uređaja i druga oprema). Za podršku društveno-ekonomskom oporavku izdvojeno je 73,5 miliona eura.
Poslušajte audio
Više pogledajte OVDJE