Vedrana Malec će u veljači treći put nastupiti na Zimskim olimpijskim igrama. Na prošloj sjednici Vijeća Hrvatskog olimpijskog odbora potvrđen joj je status evidentne olimpijske kandidatkinje, pa će nakon Sočija 2014. i Pjongčanga 2018. godine, naša najbolja nordijska skijašica nastupiti i na ZOI u Pekingu 2022.
– Sistem kvalifikacija dosta je kompliciran. Osim osobnih normi, koje se mjere u tzv. FIS bodovima, za ove ZOI je bilo potrebno ostvariti i nacionalnu normu, odnosno skupiti što više bodova za državu, a na kraju je sve to trebalo potvrditi nastupom na zadnjem Svjetskom prvenstvu. Skupljanjem nacionalnih bodova na utrkama Svjetskog kupa i Svjetskih prvenstava uspijeli smo za ove ZOI otvoriti mjesto za dvije skijašice, što je veliki uspijeh za malu zemlju kao što smo mi, pojašnjava Vedrana, koja u Kini planira nastupiti u čak četiri discipline.
– Za sada je u planu start u utrci sprinta na 1.6 km, na 10 km klasičnim stilom, u team sprintu i, kao šećer na kraju, moja velika želja je start na 30 km. Iako se neću posebno pripremati za tu utrku, mislim da ću uz utrku sprinta u njoj možda i najviše uživati jer su duge utrke uvijek veliki izazov i možda moja prva ljubav.
Usprkos brojnim problemima, Vedranine ambicije za Peking nisu nimalo skromne.
– Cilj je kao i uvijek do sada postavljen dosta visoko. Kvalificirati se u četvrtfinale sprinta istovremeno je i cilj i želja, iako je trenutno teško reći koji su realni ciljevi. Prošle sezone zbog posljedica koje je covid ostavio na moj organizam gotovo da i nisam nastupala na natjecanjima, tako da trenutno jedva čekamo početak sezone da vidimo gdje smo i kakvo je stanje nakon gotovo dvije sezone bez utrka. Tada ćemo moći realnije postaviti ciljeve i tempirati formu.
Zbog treninga i natjecanja najbolja hrvatska nordijka dobar dio godine provodi izvan Hrvatske.
– Već nekoliko godina treniram i radim sa slovenskom ekipom i trenerom Markom Gracerom, tako da veći dio sezone provodim u Sloveniji, dok ovaj jesenski period koristimo za odlaske na austrijske ili talijanske ledenjake kako bismo trenirali na snijegu i visini, kaže Vedrana i opisuje kako izgledaju treninzi jedne olimpijke u jednom od najtežih sportova uopće:
– Treninzi ovise o dobu godine u kojem se nalazimo. Ljetni dio i ranu jesen koristimo za duge treninge i skupljanje sati i kilometara, pa tada u jednom danu odradim i sedam, osam sati treninga, dok se kako idemo prema sezoni pojačava intenzitet treninga i smanjuje satnica, pa tada treniram oko četiri sata dnevno. Mogu reći da mi u treningu koristimo gotovo sve što u sportu postoji. Kroz ljeto puno preventivnih vježbi za zaštitu od ozljeda, puno osnovne snage, specijalne snage, ali i maksimalne snage, kajak, planinarenje, puno trčanja, a najčešće sam, naravno, na ski rolerima koje koristim kao zamjenu za skije do prvog snijega. Jako puno je tu brzih treninga i treninga izdržljivosti kako bi tijelo što bolje priviknula na napore.
U posljednje vrijeme je naročito aktualna tema karijera sportaša nakon kraja sportske karijere. Zanimljiva je i Vedrani Malec čija se skijaška karijera bliži kraju.
– Da, ta tema je meni kao ambasadorici dual karijere pri Hrvatskom olimpijskom odboru izuzetno bliska i izuzetno sam ponosna na rad i promjene koje HOO uspijeva ostvariti. Iako su podaci još uvijek premalo dostupni javnosti i nadam se da ćemo to uspjeti što prije promijeniti. Ono što ja mogu reći za sebe jest to da su meni ovo definitivno posljednje Zimske olimpijske igre, polako zatvaram to područje svoga života i veselim se vidjeti što me dalje čeka. Kao magistra novinarstva vidim se u novinarstvu ili, možda, u odnosima s javnošću, nadam se i dalje u sportu, samo na neki drugi način, zaključuje Vedrana koja smatra da sportaši nakon prestanka karijere trebaju na neki način ostati uz svoje sportove:
– Moje je mišljenje da bi se bivšim sportašima koji žele ostati u svojim sportovima to trebalo omogućiti, jer vjerujem da su kompetencije (odgovornost, točnost, timski rad…), a i iskustva koje mi kao vrhunski sportaši imamo nakon što završimo sportsku karijeru itekako korisna i mogu pomoći. Pri tome ne mislim da svaki sportaš mora nužno postati trener, na što se uglavnom prvo pomisli kod nas, već postoje broje druge pozicije na kojima se možemo ostvariti i dokazati, a da smo i dalje u koliko, toliko poznatom okruženju.
Izvor:hrt.hr