Prijedlog s brisanjem triju konstitutivnih naroda Hrvata, Bošnjaka i Srba iz daytonskog Ustava BiH, koji su tada supotpisale tri zaraćene strane u zemlji – Hrvatska, BiH i Srbija – iznenadio je mnoge, posebice jer je došao iz redova Venecijanske komisije, posebnog pravnog savjetodavnog tijela Vijeća Europe koje je ranije imalo posve drukčije stajalište, piše Večernji list BiH.
“Pragmatično” je to rješenje koje su prihvatili kao temelj za razgovore predstavnici administracije SAD-a i EU-a s predstavnicima vodećih političara Hrvata i Bošnjaka, čelnika HDZ-a BiH Dragana Čovića i SDA Bakira Izetbegovića. Posrednici su, naime, procijenili kako je to najjednostavniji način da se provedu presude Europskog suda za ljudska prava, no pri tome se potpuno ruši, odnosno negira presuda Ustavnoga suda BiH u slučaju “Ljubić” koja na najizravniji način ističe ulogu konstitutivnih naroda, odnosno njihova legitimnog političkog predstavljanja. Sam zaključak, odnosno mišljenje Venecijanske komisije o Izbornom zakonu BiH, koje je objavljeno 19. odnosno 20. listopada 2001., ističe kako je moguće zajamčiti ravnopravnost konstitutivnih naroda u Predsjedništvu BiH odnosno Domu naroda.
Pogodovanje dominaciji
“Odredbe Izbornog zakona kojima se uređuju izbori za Predsjedništvo i Dom naroda BiH postavljaju pitanja o njihovoj usklađenosti s međunarodnim standardima. Za svako odstupanje od načela jednakog prava glasa i kandidiranja proizilaze, međutim, izričita pravila u tekstu Ustava. Ispravljanje takvih odstupanja zahtijevalo bi izmjene Ustava koje će se onda morati odraziti u Izbornom zakonu. Ipak, takve bi se revizije mogle provesti na način koji bi zaštitio položaj i ravnopravnost konstitutivnih naroda zadržavanjem multietničkog karaktera obiju institucija”, citat je iz mišljenja Venecijanske komisije.
No, prijedlogom da se brišu narodi iz Ustava BiH 20 godina kasnije doslovno se pogoduje samo brojnijem konstitutivnom narodu Bošnjacima, a Hrvate se gura u poziciju manjine, što uopće nije prihvatljivo kao tema za raspravu među bh. Hrvatima. Posebno je zanimljivo stajalište “Venecijanaca” kada su imali ulogu “amicus curiae” (prijatelj suda) za Ustavni sud BiH oko načinu izbora izaslanika u Dom naroda Parlamenta FBiH vezano uz presudu “Ljubić”.
Prijatelji suda u ‘Ljubiću’
– U slučaju Doma naroda Federacije BiH primarna svrha je osigurati odgovarajuću zastupljenost konstitutivnih naroda i ostalih. I u predmetu “Sejdić i Finci”, kao i “Zornić”, Europski sud za ljudska prava bio je prilično spreman prihvatiti da postoji relativno širok stupanj slobode u pogledu izbora drugog doma; problem je bio u tome što za postizanje politički prihvatljive nagodbe nije bilo potrebno potpuno oduzimanje prava određenih skupina. Ova poteškoća nije primjenjiva na scenarij u kojem nijedna zajednica nije isključena iz predstavljanja; doista, Izborni zakon BiH jamči jednaku zastupljenost svih konstitutivnih naroda i zastupljenost ostalih – istaknuli su.
Zaključili su da sustav izbora i funkcioniranja Doma naroda Federacije BiH ne predstavlja diskriminaciju s obzirom na presude “Sejdić i Finci”, “Zornić”.
/HMS/