U svom orgijanju po hrvatskim selima u Vagancu četnici su ubili i zapalili u njihovim domovima sedmero staraca. Jednu staricu su zadavili i bacili u bunar. U Smoljancu su okrutno ubili nad sedmero Hrvata. U Poljanku su sa zaseocima Vukovići, Sertić poljana i Matovinska Lisina ubili 17 mještana. U Rastovači je ubijena jedna starica, a u Rešetaru još jedan Hrvat.
Prekrasan kraj Plitivčkih jezera i okolice bio je 1991. mjesto mržnje, ubijanja i progona Hrvata. Cilj je bio samo jedan: istrijebiti Hrvate i stvoriti Veliku Srbiju na prostoru hrvatskih Plitvičkih jezera.
Pokolj u Smoljancu je bio ratni zločin koji su počinile velikosrpske postrojbe za vrijeme Domovinskog rata 4. prosinca 1991. u selu Smoljancu u Lici, u plitvičkom kraju.
Selo Smoljanac je bilo etnički čisto hrvatsko selo. U ovom ratnom zločinu srpske su postrojbe ubile 7 Hrvata i to u njihovim domovima. Za tog su napada četnici zapalili jedinstvenu drvenu kapelicu sv. Ivana Kristelja u ovom selu.
Nacionalno mješoviti plitvički kraj, gdje živi hrvatsko i srpsko stanovništvo našlo se u jeseni 1991. godine postao je mjesto pokolja Hrvata u svim selima gdje je živjelo hrvatsko stanovništvo.
U svom orgijanju po hrvatskim selima u Vagancu su ubili i zapalili u njihovim domovima sedmero staraca. Jednu staricu su zadavili i bacili u bunar. U Smoljancu su okrutno ubili nad sedmero Hrvata. U Poljanku su sa zaseocima Vukovići, Sertić poljana i Matovinska Lisina ubili 17 mještana. U Rastovači je ubijena jedna starica, a u Rešetaru još jedan Hrvat.
Crkva Svetog križa u Vagancu je razrušena a drvena kapela Svetog Ivana Krstitelja u Smoljancu zapaljena.
Za pokolj u Vagancu i drugim mjestima Plitvičkog kraja i počinjeni ratni zločin nad civilnim stanovništvom do danas nitko nije odgovarao.
Izvor: narod.hr