Sveti Otac slavio je misu na drugu nedjelju došašća s grčkim vjernicima u Koncertnoj dvorani Megaron u Ateni, gdje je istaknuo kako Bog voli ono što je malo i ponizno te da Krist traži od nas da samo otvorimo svoja vrata kako bi učinio čuda.
Evanđelje današnje liturgije stavlja pred nas lik sv. Ivana Krstitelja. Poseban je naglasak stavljen na mjesto gdje se Ivan pojavljuje, pustinju, i na sadržaj njegove poruke, poziv na obraćanje. Evanđelje naglašava te dvije riječi na takav način kako bismo shvatili da nas se izravno tiču, objasnio je papa Franjo, pozivajući vjernike da pobliže razmotre te riječi.
Iz visokih rangova u pustinju
Dok bismo možda očekivali kako Riječ Božja će doći nekome od istaknutih likova spomenutih u evanđeoskom ulomku – caru Tiberiju, Ponciju Pilatu, Herodu, Ani, Kajfi – umjesto toga, pojavljuje se jedna suptilna ironija. Iz visokih rangova moći, odjednom prelazimo u pustinju do nepoznatog, usamljenog čovjeka. Bog nas iznenađuje. Njegovi nas putovi iznenađuju jer se razlikuju od naših ljudskih očekivanja; ne odražavaju moć i veličinu koje povezujemo s njim. Gospodin najviše voli ono što je malo i ponizno. Otkupljenje nije počelo u Jeruzalemu, Ateni ili Rimu, nego u pustinji. Ovaj nam paradoksalni pristup, primijetio je Papa, govori nešto lijepo: biti moćan, visokoobrazovan ili slavan nije jamstvo ugode Bogu, jer bi to zapravo moglo dovesti do ponosa i odbacivanja. Umjesto toga, moramo biti iznutra siromašni, poput siromaštva pustinje.
Ivan Krstitelj, Preteča, priprema Kristov dolazak na ovom nepristupačnom, negostoljubivom i opasnom mjestu, primijetio je Papa. Kada ljudi žele napraviti neku važnu najavu, odlaze na impresivna mjesta gdje ih je lako vidjeti i obratiti se velikom broju ljudi. Naprotiv Ivan propovijeda u pustinji, tamo se otkrila slava Gospodnja. Kao što je Sveto pismo proreklo (usp. Iz 40, 3 – 4), Bog pretvara pustinju u more, isušenu zemlju u izvore vode (usp. Iz 41, 18). Evo još jedne ohrabrujuće poruke, napomenuo je Sveti Otac: tada, kao i sada, Bog usmjerava svoj pogled tamo gdje obiluje tuga i samoća. To možemo iskusiti u vlastitim životima, rekao je. Sve dok uživamo u uspjehu ili mislimo samo na sebe, Gospodin nerijetko ne može doprijeti do nas; ali u trenucima kušnje on to čini. Dolazi nam u teškim situacijama; ispunjava našu nutarnju prazninu; posjećuje naše egzistencijalne pustinje.
Nema mjesta koje Bog neće posjetiti
Bilo kao pojedinci ili kao nacija, kazao je Papa, u našim će životima uvijek biti trenutaka kada ćemo se osjećati kao da smo usred pustinje. No, upravo tamo Gospodin čini da osjetimo njegovu prisutnost. Doista, naglasio je Papa, često ga ne dočekuju oni koji su zadovoljni sami sobom, već oni koji se osjećaju bespomoćno i neprikladno. Gospodin dolazi s riječima blizine, suosjećanja i nježnosti, podsjetio je Papa.
Izvor:Medjugorje-info.com