Europska komesarica za jednakost Helena Dalli vratila me sa svojim smjernicama o uključivoj komunikaciji u doba komunizma, kada Božić u našem službenom javnom prostoru – nije postojao. Misleći umjesto nas, Partija ga je protjerala u ilegalu još u ranim danima svoje vladavine. Doduše, ne u ime uključivosti, već u ime ideološko-političke ispravnosti. Ili u širem kontekstu – u ime naroda.
Skrbeći se za našu političku ispravnost doušnici režima u božićno su vrijeme pojačano nadzirali tko ide u crkvu, tko na Božić ne šalje djecu u školu (to je već bila ozbiljna pobuna), tko još nije zaboravio božićne pjesme… Izvjesnu pomutnju u tu partijski kontroliranu “idilu”, unosili su povratnici s pečalbe u zapadnoj Europi, koji su baš za Božić masovno dolazili kući. No tadašnji partijski komesari dosjetiše se kako taj uvezeni, diverzantski Božić prigodno zamaskirati. I vrijeme između Badnjaka i Sveta tri kralja, u slobodnoj Europi tada poznato kao božićni blagdani, oni prigodno prozvaše – novogodišnji praznici. Tako bi naši “gastarbajteri” krenuli iz Münchena uoči Božića, na granici na Šentilju (pomisao na granicu na Bregani tada je također bila zatvora vrijedan verbalni delikt) ušli bi u režim jugoslavenskih novogodišnjih praznika, ostavili kod kuće milijune njemačkih maraka na kojima se u svojim posljednjim desetljećima održavao bolesni režim, pripazili da ne zapjevaju kod kuće nešto partijski nepodobno, kako bi se poslije Sveta tri kralja mogli vratiti “arbajtati” u slobodnu Europu.
A onda nam se, nakon formalnog sloma komunizma, vratio Božić, sa svim svojim konzumerističkim skretanjima, ali činilo se – neupitan. Pa tko bi tada pomislio da će nekoj komesarici (Heleni Dalli), koja izvršava direktive svoje šefice (Ursula von der Leyen), koja pak samo provodi neoliberalne globalističke politike, pasti na pamet komesarskim smjernicama iz Bruxellesa, ukinuti Božić u Europi?!
SPORNI I ‘BLAGDANI’
U doba kada smo mi u komunističkom dijelu Europe imali oktroirane “novogodišnje praznike”, bruxelleski središnji trg Grand Place, slovio je kao najljepše uređeni europski trg u adventsko vrijeme, na kojem bi poznati belgijski cvjećari svake godine pokazivali svoje majstorstvo aranžiranja. Politički očevi i utemeljitelji današnje Europske unije – Schuman, Adenauer i De Gasperi – bili su politički demokršćani i praktični vjernici. A danas, preporučuje komesarica Dalli iz Bruxellesa, trebalo bi u Europi izbjegavati spomen Božića, jer se “podrazumijeva da su svi kršćani”. (Po čemu se to “podrazumijeva”?) No, po komesarici, “stresan” je već i termin “blagdansko vrijeme”, jer “ne slave svi kršćani Božić, i ne slave ga na iste datume”. (Ne znam je li komesarica čula za gregorijanski i julijanski kalendar?) U ime inkluzivnosti, komesarica preporučuje da roditelji (valjda u budućnosti roditelji 1, 2, 3, 4, 5…) izbjegavaju djeci davati kršćanska imena poput Maria i John (Marija i Ivan), već preporučuje inkluzivna imena poput Malika i Julio, koja zvuče kao “internacionalni par”. (Komunistički su komesari recimo umjesto Ante i Marija preferirali “internacionalno” Gvozden i Sovjetka.) Umjesto “dame i gospodo”, komesarica preporučuje “rodno neutralno” obraćanje skupu sa – “poštovani kolegiju”. Preporučuje i da se ljudima obraćamo njihovim prezimenima, jer njihova imena (još uvijek) nisu rodno neutralna. Slijedeći njezine preporuke, vjerojatno bi i komesaricu trebalo osloviti sa – ovo poštovano komesarko (srednji rod).
No da komesarko Dalli u svojim smjernicama za uključivu komunikaciju nije tako izravno izbacilo Božić iz javno preporučljive i politički korektne komunikacije, ostalo bi u uspavanoj Europi i dalje neosviješteno, koliko je Schumanova, Adenauerova i De Gasperijeva Europa već oteta i zarobljena od aktivista ideologija koje su joj u korijenima bile strane, koji uvode novu vrstu diktature, zamaskirani u propovjednike slobode izbora i jednakosti. Ostalo bi neprimijećeno koliko taj novi totalitarizam modelski podsjeća na svojeg komunističkog prethodnika. Komunistički je totalitarizam u ime naroda ubijao i porobljavao narod, ovaj suvremeni u ime različitosti i slobode izbora ubija i porobljava slobodu i različitost. Komunistički je totalitarizam branio svoju vlast izolacijom prema neporobljenom svijetu i progonom unutarnjih neprijatelja, ovaj suvremeni otvara europska vrata trojanskom konju (migracije) i uništava europske kršćanske korijene. Zajedničko im je da nastoje potpuno kontrolirati ljude i podčiniti ih svojoj dogmi.
Sretna je okolnost u tom programiranom vrijednosnom i identitetskom razaranju Europe, da je ovo komesarko Dalli dovoljno isključivo pa je progonom Božića iz uključive europske komunikacije razbudila europsku javnost, izazvala zgražanje “Europe zdravog razuma”, za koju pledira bivši predsjednik Europskog parlamenta Antonio Tajani. To što je ovo komesarko prinuđeno revidirati svoje smjernice ne znači da je odustalo od plana. Zato je važno da “Europa zdravog razuma” ne podcjenjuje komesarka, da ostane budna. Jer komesarko nije neko marginalko. Ono je neslužbeno europsko ministro, s nakanom da postane službeno. A njegove smjernice – europski zakoni. Koje će kontrolirati novi higijeničari uključivoga javnoga govora.
Piše: Višnja Starešina/slobodnadalmacija.hr