Susrećemo ih i viđamo često, banu i iznenade nas neobičnom slikom i pojavom, jer su po svemu različiti od drugih prometala na ulici.
Vlakić i djeca mile polako i mame vedar pogled i osmjehe odraslih, a kako i ne bi kad to isto vide na njima.
Čuje se veseli žamor, oči im sjaje, ispunjeni radošću i bezbrižnošću ne mare za brige ovoga svijeta, za opravdane i neopravdane žalopojke odraslih…
Oni su u svom filmu bezbrižnoga djetinjstva…
– Ruta ide kroz grad, krenemo iz središta Ljubuškog, od zgrade Gradske uprave, prođemo glavne ulice, idemo do Gimnazije i Srednje škole i vratimo se nazad. Vožnja traje 15 do 20 minuta, besplatno je, djeca su zadovoljna i vesela. Nije opasno, vozi se 10 kilometara na sat, vozači drugih vozila i ostali u prometu paze na nas, čim nas vide smanje brzinu, dosad je sve u najboljem redu – kaže vozač Dalibor Bonić, koji dječji vlakić u Ljubuškom vozi već pet godina.
Kad je riječ o manjoj djeci, ona se vozaju samo uz budno oko mama ili tata. Oni ih dovedu pred upravnu zgradu Grada i zajedno s dječicom sjedaju u vlakić i uživaju u vožnji.
No, vlakić vozi i školarce pučkoškolce i mališane iz dječjih vrtića, sve po dogovoru s upravama škola i vrtića.
Radno vrijeme veselog i simpatičnog ljubuškog vlakića, kojeg je osiguralo JP Parkovi Ljubuški, traje od 9 do 15 sati.
Ivan Kaleb/Večernji list