Obitelj Torić je, nakon smrti žene i majke Dijane, ipak doživjela pravo božićno čudo. Otac Mateo i njegovo osmero djece uskoro bi trebali u u novi dom, javlja 24sata.
Mnogobrojnoj obitelji se pokušalo pomoći skupljanjem novca, a odaziv građana nadmašio je sva očekivanja. Humanitarnom akcijom, koja je počela u studenom, za njih je prikupljeno 2,4 milijuna kuna. Za ispunjenje sna nedostaje još 200.000 kuna, a za to je krivo nemilosrdno tržište nekretnina.
– Obilazio sam kuće, sigurno njih dvadesetak, zapravo htio sam ostati na Bokanjcu. Tu mi je blizu obitelj, majka koja mi pomaže oko djece, škola, vrtić, sve što mi treba – opisao je Mateo potragu za kućom početkom prosinca. Neke nekretnine bile su u fazi grube gradnje, druge nisu imale okućnicu, a treće nisu bile za mnogo djece. A onda je na Badnjak došla najbolja vijest.
– Došao sam pred ovu kuću i vlasnik me prepoznao. Poznajemo se zapravo iz viđenja, njegove kćeri išle su sa mnom u školu. Dogovorili smo se, zapravo, odmah. Potpisali smo i predugovor, a najbolji dio jest da je kuća odmah useljiva te nam ostavljaju sve stvari, osim za koje je gospodin Radak emotivno vezan – oduševljen je Mateo.
Velika kuća kao da je stvorena za njih. Vlasnik se tek treba iseliti, a dječji smijeh trebao bi se u kući čuti polovinom veljače. No najljepši dio priče je vlasnikova odluka da cijenu kuće poprilično snizi, a on zato ne žali ni lipe.
– Meni su dolazili kupci iz Bjelovara, trebao sam sačekati neku našu gospođu iz Perua u veljači, a cijenu sam spustio maksimalno. Moja obitelj se slaže da se proda za taj novac, a kompletni namještaj, recimo skoro 80 posto, im ostavljam. Na njima je samo da donesu dječje krevete – objasnio je Slavko Radak. Dodaje da se tu uselio prije 15 godina i sve je napravio najbolje što je mogao. Kuća je njemu i supruzi postala prevelika pa je odlučio napraviti dobro djelo.
– O novcima neću govoriti, pomagao sam prije jako puno, ali mislim da mi je ovaj čin nekako i najdraži što sam učinio za svu tu djecu – kaže Slavko, koji i sam ima šestero unučadi.
Djeci je rekao da su nadomak preseljenja još za Božić, ali tek su u četvrtak prvi put prešli prag budućeg doma. Radosti i smijehu nije bilo kraja. – Jako je lijepa i sviđa mi se. Ja ću dijeliti sobu s Deborah i Karmelom. Cure idu u dvije sobe, dečki u jednu, tata u svoju, a ima mjesta i za našu baku – oduševljena je Ana (10). Tata dodaje da je sad red na njega da im ispunjava želje.
Prvo želimo psa, mogu i papigica i zeko s velikim ušima, kažu djeca koja još teško prihvaćaju činjenicu da su prerano izgubili voljenu majku. Cijelo vrijeme hrabre oca, a sreća im se sad barem malo osmjehnula.
Izvor:24sata.hr