Josip Grbavac, rukometaš francuskog Angersa SCO, zimsku stanku provodi u rodnom Ljubuškom i sprema se na povratak u Francusku. Josipa smo sreli u društvu njegovog trenera iz mlađih uzrasta Slavena Tomića i porazgovarali, o čemu drugom nego o rukometu.
„Od kolovoza 2020.godine igram za Angers iz istoimenog grada u Francuskoj. Natječe se u drugoj francuskoj ligi i trenutno se borimo za opstanak. Nismo dobro otvorili prvenstvo, došlo je i do smjene trenera i stvari idu na bolje. Puno je ekipa u dva-tri boda tako da još uvijek imamo priliku ostati u ligi.“
Hoće li i Josip ostati u klubu?
„Imam ugovor do ljeta što ne znači da ću do tada i ostati. Kao što znate situacija s korona krizom je takva kakva jest, a u Francuskoj su mjere daleko restriktivnije nego recimo kod nas u Bosni i Hercegovini. Svi se moraju cijepiti, a ja se još nisam cijepio. Dva puta sam „preležao“ koronu pa mi to „daje“ još dva-tri mjeseca, a što će biti vidjet ćemo.“
Kakve su šanse da dođeš igrati „negdje bliže“?
„Teško je u ovom trenutku nešto više reći o tome. Ima ponuda nekih francuskih klubova, ali nema ništa konkretno. Vidjet ćemo kad dođe vrijeme“.
Što se tiče aktualnog europskog prvenstva u rukometu i njega je kao i ostale poznavatelje prilika iznenadila pobjeda Nizozemske protiv Mađarske, ali ne toliko…
„Nizozemci se iz godine u godinu dižu. Srednjak im igra u Parizu, a imaju još par igrača po jakim europskim klubovima. Savez, ali i država puno ulažu u rukomet, osigurali su sredstva za igrati regionalnu ligu sa susjedima iz Belgije pa ubuduće ne trebaju čuditi dobri rezultati nizozemske reprezentacije. Uostalom, i žene su im bile prvakinje svijeta“.
Da se malo podsjetimo, Josip Grbavac je „dijete Izviđača“, prošao je sve selekcije u Školi rukometa, a nekoliko godina igrao je za prvu momčad. Iako je imao dobar broj zapaženih partija, ipak se stekao dojam da u Izviđaču nije dobio pravu priliku. Nakon proslave 60.godina kluba i osvojene titule prvaka odlučio je otići „trbuhom za kruhom“, a krenuo je od Njemačke gdje se bio „obikao“, naučio jezik, a sada se „muči i uči“ francuski, ali ni to mu nije problem. Tek dolazi u najbolje godine (rođen u listopadu 1994.godine) i imat će još što reći.
m.kraljević/radio ljubuški