Prema podacima stranice Numbeo, najveće svjetske baze podataka o troškovima života, životni troškovi u BiH u odnosu na zemlje regije su najniži.
S tim se sigurno ne bi složili bh. građani, jer cijene robe i usluga stalno rastu, a plaće bh. građana evidentno ne prate ova skoro svakodnevna poskupljenja.
Naime, prema podacima Numbea, procijenjeni mjesečni troškovi četveročlane obitelji su 2.849 KM, a za jednu osobu oko 850 KM, i to bez stanarine, a kada uzmemo u obzir da je, prema podacima Agencije za statistiku BiH, prosječna plaća u BiH u studenome 2021. godine iznosila oko 1.000 KM, jasno je da građani bh. jedva krpe kraj s krajem, pišu Nezavisne novine.
Republička agencija za statistiku u ponedjeljak je objavila podatke da je ukupan indeks potrošačkih cijena u Republici Srpskoj, u prosincu 2021. godine, u odnosu na prethodni mjesec, viši za 0,5 posto, dok je u odnosu na prosinac 2020. godine u prosjeku viši i za 5,9 posto. Nadalje su naveli da je prosječna mjesečna plaća nakon oporezivanja u RS-u isplaćena u prosincu 2021. godine iznosila 1.038 KM te da je nominalno veća za šest posto, realno za 0,1 posto.
Dok je u odnosu na studeni 2021. nominalno veća za 0,8 posto, a realno za 0,3 posto, naveli su u Agenciji za statistiku RS, dodajući da je prosječna mjesečna bruto plaća u studenome prošle godine iznosila 1.587 KM.
Prema mišljenjima ekonomskih stručnjaka, ali i sindikalaca i Udruge potrošača, BiH je siromašna zemlja, koja ima veliki uvoz strane robe, te se procjenjuje da sigurno oko 50 posto obitelji ima nedostatak sredstava za normalan život.
Prema mišljenju Aleksandra Ljuboje, ekonomskog analitičara, bh. društvo je siromašno društvo. On kaže da je to počelo puno ranije, jer je naš individualni i društveni standard veoma nizak.
On je proizašao iz socijalističkog društvenog uređenja, a nesretnim građanskim ratom uspjeli smo razoriti ono malo gospodarstva i razbiti jedinstveno tržište, rekao je Ljuboja za Nezavisne novine, dodajući da kao rezultat toga imamo stalno siromašenje stanovništva, veoma krhke državne sustave i društveni standard.
Kada tome dodamo pandemiju, monopolizam i internacionalni globalizam, dolazimo do činjenice da roba koju uvozimo, a uvozimo sve više, prvo nema istu kvalitetu kao roba koju koriste strane države, a da su cijene praktički iste, kazao je Ljuboja. Dodao je da su plaće već godinama veoma niske i imaju mala povećanja, a s druge strane, roba ima visoke cijene.
Dolazimo u poziciju da smo siromašno društvos ograničenim mogućnostima zadovoljenja svih svojih potreba, pa i onih egzistencijalnih, naveo je Ljuboja.
Istaknuo je da se vrlo malo može uraditi da bi se ovakva situacija promijenila.
Možemo pokušati na razini države zaustaviti uvozničke lobije, više trošiti domaću robu i da na neki način pravimo zatvorenu ekonomiju, rekao je Ljuboja, dodajući da možemo pokušati proizvesti što više domaće robe, a da budemo restriktivni prema uvozu svih materijalnih dobara gdje imamo osnovne resurse da ih proizvodimo.
Kako je za Nezavisne novine kazala Ranka Mišić, predsjednica Saveza sindikata RS, evidentno je da imamo izuzetno ekspanzivan i jak rast troškova osnovnih životnih namirnica, ali i energenata.
Činjenica je da imamo različite cijene istih proizvoda istih proizvođača u ovisnosti gdje kupujemo. Druga činjenica je da simboličan rast plaća, odnosno odluka Vlade RS da se dio bruto plaće prebaci u korist povećanja plaća jeste apsolutno nedostatna da bi mogli pokriti troškovi života, rekla je Mišić.
Dodala je da ovo nije dobra situacija ni za cjelokupno društvo, ni za poslodavce, ni za državu, a najteža je za građane koji kupuju tu robu i usluge.
Pošto mi nismo normalna država koja može upravljati krizom kao što mogu druge zemlje, jedini način da ne dovedemo u potpunu bijedu cjelokupno stanovništvo je da rast plaća nadmaši poskupljenja. Jedino tako možemo zaustaviti inflaciju i da se ne pogorša ionako loše stanje najvećeg broja stanovnika RS, navela je Mišić dodajući da će Sindikat početkom veljače imati sjednicu Predsjedništva s koje će biti poslan jasan zahtjev Vladi RS da se počnu razgovori o povećanju plaća za iznos koji će premašiti iznos rasta troškova života.
Sada se mora ići na povećanje od 10 do 15 posto, kako najniže plaće, tako i svih plaća u RS, da bismo pokrili porast troškova života, zaključila je Mišić.
Gordana Bulić, predsjednica Udruge potrošača “Klub potrošača” Tuzla, navela je da je upitno može li potrošačka košarica, koja se procjenjuje na više od 2.000 KM, zadovoljiti plaćama od 1.000 KM primanja.
Činjenica je da imamo sigurno oko 70 posto ljudi koji se približavaju kategoriji siromaštva, ali ne može se reći da nas 70 posto gladuje, međutim sasvim je sigurno da više od 50 posto obitelji ima nedostatak sredstava za normalan život, rekla je Bulić za Nezavisne novine, dodajući da je istina da BiH ima nešto niže cijene određenih proizvoda u odnosu na Sloveniju i Hrvatsku, ali da te cijene što se ide južnije na Balkan padaju.
Nismo s najnižim cijenama, ali bih rekla da smo s nižim prosječnim cijenama neke robe. Recimo, suncokretovo i sojino ulje i maslac su skuplji kod nas nego u Njemačkoj, kazala je Bulić.
Izvor: (www.jabuka.tv)