Karmen Jurčić proteklih je tjedana osvojila gledatelje ispred malih ekrana svojim kulinarskim umijećem koje ju je dovelo do finala MasterChefa na Novoj TV, najgledanije emisije takve vrste u regiji.
Za Večernji list mlada Gruđanka govorila je o svom nastupu, kulinarstvu, o tome koliko joj se život promijenio otkad je nastupila u finalu.
Kakav je osjećaj bio doći do finalnog tjedna u MasterChefu?
Tada, u tom trenutku nisam bila svjesna ni pozicije ni emocija. Danas već na to gledam malo drugačije. Prvenstveno jedno veliko zadovoljstvo, sreća, ispunjenost i zahvalnost koju sam tada osjećala, ali tek danas osvijestila.
Koliko vam se život promijenio nakon uspjeha i kako vas doživljavaju ljudi na ulici koji su gledali emisiju?
U kulinarskom smislu promjene su vidne, moje granice su se dosta pomaknule. Imala sam jako dobre mentore i prijatelje koji su puno doprinijeli u bogaćenju moga znanja. Ali svakako da ima još uvijek prostora za rast i napredak. Što se tiče mene same, i dalje sam ista. Drago mi je što sam imala priliku osvijestiti u sebi neke talente koje sam imala te dokazala i pokazala sebi kako u svoju hrabrost i ludost nikada ne trebam posumnjati. Naučila sam da nema veličine tamo gdje nema jednostavnosti, dobrote i istine. Što se tiče reakcije ljudi, kada me sretnu na ulicama, tu sam najviše položila kod male djece. Upravo su oni ti koji mi najviše trče u susret. “Ti si mi uzor. Ja, kada narastem, želim kuhati kao ti. Imaš lijepu dušu. Imaš čist osmijeh…” – to su najčešći komentari koji su mi pristizali i to me je zaista obogatilo. Kao što Mali princ kaže: “Čovjek samo srcem dobro vidi. Ono bitno očima je nevidljivo”. Tako su me gledali. Dok je djece, ta mudrost će živjeti i biti postojana.
Iako ste jedna od najmlađih sudionica ikad u ovoj emisiji, kulinarsko znanje vam je na zavidnoj razini. Kako ste naučili kuhati?
Za sebe bih kuhanje definirala kao neki bijeg od realnosti i obveza. Jedan moj svijet gdje si dopuštam da dišem, rastem i učim. Dobru podlogu imala sam zahvaljujući svojoj baki i majci koje me i dandanas prate te savjetuju u svemu što radim i hvala im na tome.
Grude i Hercegovina bile su uz vas i držale fige. Jeste li im nekako zahvalili na tome?
Cijele Grude i Hercegovina bile su uz mene, a i šire. Dobila sam divne poruke od divnih ljudi i samim tim sebi pokazala i dokazala da imam čast što sam baš tu pustila svoje korijene. Nadam se da sam vas bar malo usrećila i pokazala zahvalnost sudjelovanjem u humanitarnoj akciji “Božić svima” Grude, gdje sam svojim sugrađanima pripremala palačinke. Ovim putem istinski zahvaljujem svim ljudima koji su bili uz mene.
Kućni ambijent zamijenio je restoranski u ove dvije godine. S jedne strane, to je dobro jer su ljudi kuhali kući, a s druge strane, gubile su se neke navike. Kako komentirate ovo doba pandemije u kojem živimo?
Pandemija je ostavila posljedice na sve, pa tako i na gastronomski svijet. Puno ljudi bilo je primorano ostati doma i kuhati za svoju obitelj ili prijatelje, među njima bila sam i ja. Upravo zbog te “neprilike” u sebi sam osvijestila priliku i talent koji danas živim. Možda se ne događa ono što hoćemo, možda nam se navike mijenjaju, ali sve što nam dolazi u susret, moramo na najbolji mogući način iskoristiti.
Što najčešće kuhate privatno i tko je najveći kritičar?
U svom domu najviše volim spremati rižoto. Uloga najvećeg kritičara definitivno je dodijeljena mojoj sestri Sari (smijeh). Ni dandanas nisam 100% zadovoljila njezino nepce, ali upravo ona u meni pokreće okidač za kreiranje nečeg drugačijeg i unikatnog. Na tome sam joj zahvalna.
Što je plan za budućnost, medicina je bila prva ljubav, je li tako ostalo ili je sada kuhanje prioritet?
Teško mi je reći koji su mi planovi za dalje. Ni MasterChef mi nije bio u planu. Spontano se dogodio, ali se zato pokazao kao najbolja prilika i odluka. Stvarno se nadam da me u životu čeka još takvih avantura. Ali ono što vam zasigurno mogu potvrditi je da nikad neću prestati kuhati. Vodim se onom starom mudrom izrekom: “Život je prekratak da bismo pili loše vino i jeli lošu hranu”.
/HMS/